Zbrana rada trgovina nedjeljom postala je medijska i nacionalna tema broj jedan. Zašto i ima li tome opravdanja? Ima, ali ne s aspekta zaštite radnika u trgovini, jer oni se trebaju štititi svaki dan, svim sindikalnim i institucionalnim metodama, kao što se štite prava svih radnika, već s aspekta nemjerljivo štetnih posljedica koje zabrana rada trgovina nedjeljom može imati na kvalitetu usluga građanima, zbog kojih kao uslužna djelatnost i postoji, te na mnoge druge djelatnosti, posebice na turizam. U vrijeme kada je turizam postigao svoj zasluženi image diljem svijeta, kada mu se vraćaju stari gosti koji su tradicionalno punili pred i posezonu, kada je Hrvatska postala najpoželjnijom destinacijom za najrazmaženije goste, kada su je otkrili oni koji donedavno nisu znali kojem kontinentu pripada, dakle u vrijeme kada turizam doista i stvarno dokazuje svoju stratešku poziciju u Hrvatskom gospodarstvu, čini se nevjerojatnim da netko potpuno nekompetentan, određuje koliko traje turistička sezona i kakva je izvanpansionska ponuda turizmu potrebna. Trgovine trebaju raditi onoliko i u ono vrijeme kada to kupcima najviše odgovara i kada se može ostvarivati najveći promet, a na državnom je aparatu i Sindikatu trgovine, da svim zakonitim sredstvima osigura primjenu Zakona o radu i ustavnih prava radnika. U protivnom, sindikat nije sindikat, a država nije država.
Budući da turizam još uvijek boluje od slabe izvanpansionske ponude, od manjka sadržaja i kvalitetnih trgovina u kojima bi se prodavali hrvatski proizvodi, i u vremenu kada se mnogi mali i srednji poduzetnici upravo u toj domeni bore za svoje mjesto pod suncem, osluškujući potrebe turista kao potencijalnih kupaca njihovih proizvoda javljaju se dušobrižnici koji zabranama rada žele ustrojiti pravnu državu i osigurati bolji položaj radnika. Kojeg li paradoksa!!!
Zabrana rada, pa bila to i zabrana rada nedjeljom, kršenje je jednog od temeljnih ljudskih prava - prava na rad. Na zakonodavcu je da štiti interese svojih građana i, naravno, radnika, što znači da štiti i interese vjernika, a to nisu samo kršćani, kojima treba osigurati tjedni odmor nedjeljom, već i muslimani kojima je blagdan petkom ili židovi i protestanti kojima je to subota. Na zakonodavcu je također da regulira trajanje radnog dana, dnevni i tjedni i godišnji odmor, a na sindikatima da se bore za poštivanje tih prava i ugovaranje većih i povoljnijih. Prema tome poslodavci imaju izbor odrediti uvjete poslovanja prema poslovnim interesima, vodeći računa o obvezama prema radnicima, pa će prema tome procijeniti isplati li im se to ili ne. Kada je turizam u pitanju, radi se isto: hoteli nisu otvoreni cijelu godinu, premda hrvatski turizam tome teži, no nisu se stekli uvjeti za to. No istovremeno, produžavanje sezone direktno ovisi i o komparativnim djelatnostima koje se uz turizam vežu, a koje čine sastavni dio turističke ponude, među kojima je trgovina vrlo bitna. Jednako tako kako se turistički radnici prilagođavaju potrebama i interesima svojih gostiju, trebali bi se ponašati i radnici u trgovini, a da pri tome niti jedan radnik ne bude zakinut za niti jedno svoje pravo. U tome je uloga sindikata i države presudna. Zabrana rada, samo je alibi za nesposobnost i države i sindikata, a protivi se interesu mnogih koji bi vrlo rado svoj kruh zarađivali i nedjeljom, jer drugog izbora nemaju.
Turizam je naš najveći izvozni proizvod i što više dana u godini traje sezona, živjeti će bolje svi građani ove zemlje. Vođeni takvim željama, ali i uvjetima koji takve želje čine realnima i dostižnima, zatvaranje trgovina nedjeljom zasigurno nam ne ide u prilog. I premda Zakon o radu dopušta rad nedjeljom samo u slučaju prijeke potrebe, za turizam je prijeka potreba da se nedjeljom radi i u trgovinama, kafićima, restoranima, kinima, kazalištima, klizalištima, muzejima, suvenirnicama, galerijama, benzinskim crpkama, graničnim prijelazima … Svemu onome što upotpunjuje našu turističku ponudu, odnosno onome što ju čini i što nas čini turističkom zemljom, osim mora i sunca. Zato držimo da zakone treba provoditi, a ne mijenjati ih, a nitko na svijetu - niti Crkva, niti Hrvatski državni sabor, niti sindikati, nemaju pravo oduzimati ikome pravo na rad, pogotovo ne u zemlji u kojoj nezaposlenost ima zabrinjavajuće razmjere, a turizam kao i cijeli uslužni sektor postaje najveći potencijal za novo zapošljavanje. Stoga je iznimno važno da se ovo pitanje svede na raspravu lišenu emocija i političkih strasti, prijetnje autoritetima kao što je Crkva ili bilo tko drugi, te da se podredi interesu Hrvatske i njenih građana. Oni uostalom, ako nikako drugačije, imaju pravo i referendumom izjasniti se o tome.
Podijelite na Facebooku