Mjeseci i godine prolaze, ali spomenuto stanje se bitno ne mijenja. I pored najave brze privatizacije preostalih hotela u vlasništvu države, u Splitsko-dalmatinskoj županiji privatizirani su samo "Jelsa" d.d., Hotel "Split" i Turističko naselje "Resnik" koje je bilo u sklopu "Kaštelanske rivijere".
Među preostale 24 tvrtke koje čekaju novog vlasnika su i aSplittraktivni Apartmani "Medena", Hotel "Medena" , "Kaštelanska rivijera", "Adriatic" u čijem sklopu je i splitski hotel "Marjan", "Laurusov" Hotel "Bellevue" kojeg svojata i Grad Split, "Sunčani Hvar" za kojeg je predviđeno da bude pokusni kunić u primijeni privatno-javnog partnerstva u upravljanju (proveden je složeni proces davanja neobvezujućih ponuda, pa potom dubinsko snimanje poslovanja hvarske tvrtke, zatim dugo traženje obvezujućih ponuda, pa odabir dva ponuđača, najava konačnog odabira jednog od njih krajem veljače), a jedino što se sa sigurnošću može ustvrditi je da ta najveća hotelska kuća na Hvaru ne zna s kakvom će vlasničkom strukturom krenuti u pripremu iduće sezone.
Nadalje, za hotele u Živogošću i Podgori, proveden je još jedan neuspjeli natječaj. Ni Hoteli "Makarska", jedina državna tvrtka u turizmu u Dalmaciji koja je u nekoliko proteklih godina poslovala s dobitkom, na oglašene natječaje za njihovu prodaju nisu našli kupce, koji su očito zaključili da je cijena previsoka.
Hoteli na jugu koji čekaju kupca, a većinski vlasnik im je država, su "Koločep", "Plat", "Lovor" i "Brna", dubrovački hoteli "Belvedere" i "Maestral", te HTP "Orebić" i HTP "Korčula".
U ostalim regijama, najznačajnija društva u statusu čekanja koja nose turističku djelatnost u svom širem okruženju jesu HTP "Imperijal" na Rabu, "Jadran" u Crikvenici i "Liburnija Rivijera" hoteli u Opatiji.
Počelo se (iako takve informacije mjerodavni demantiraju) "šuškati" i o privatizaciji ACI-ja s 21 marinom.
Svi smo svjesni kako navedene tvrtke i njihova privatizacija, te njeni krajnji učinci, mogu bitno odrediti budući razvoj našeg turizma. Žalosno je što je već sada jasno da u sezonu 2005. ulazimo bez značajnijih promjena vlasničke strukture, ali što je još žalosnije i bez značajnijih ulaganja u podizanje kvalitete velikog broja hotela. Glupo i beskorisno je po tko zna koji put ponavljati kako su spomenute tvrtke prezadužene i kako je teško utvrditi odgovarajuću cijenu koju bi uz nagomilane dugove i zatečene radnike investitori prihvatili. Očito je da naš model privatizacije svijet ne poznaje i ne prihvaća. Jasno je to bilo i našim državnim dužnosnicima kada su prodavali dubrovačke hotele kojima su milijunska dugovanja prema "Dubrovačkoj banci" izbrisana potezom pera ili kada je hotelima u Bolu, Brelima i Tučepima istopljen dug prema "Zagrebačkoj banci". To je pohvalno i mnogo je značilo tim društvima, lokalnoj zajednici i radnicima. Ali, zašto se i druge hotele ne tretira na isti način, zašto se država jasno ne odredi prema dugovima koje su turističke tvrtke stekle u ratu?
Dalmaciji rješavanje problema u turizmu predstavlja prioritet svih prioriteta, jer nam je turizam u općoj ekonomskoj obamrlosti jedina nada. Do tada nam preostaje da se veselimo snijegu koji je zabijelio Dalmaciju, dolasku Nike Kranjčara u "Hajduk", da se dokazujemo kroz nogomet i sport, te raznorazne masovne fešte.
Podijelite na Facebooku