Biokovo je najviša i najduža planina u Dalmaciji, te spada u red najljepših i najprivlačnijih primorskih planina. Uz glavni vrh, Sveti Jure (1762 m.n.m.), ističe se još nekoliko izrazitih vrhova - Sveti Ilija, Veliki Troglav, Šibenik, Štropac, Kimet, Vošac iznad Makarske i drugi. Posebnom strminom svojih grebena Biokovo se izdiže od Baške Vode do Podgore u dužini od 25 km. Na tom dijelu, takoreći sivo i pretežno golo, Biokovo se okomito nadnijelo nad Makarskom rivijerom. To joj daje posebnu draž, pa se Makarska rivijera ubraja u red najljepših turističkih područja u Dalmaciji. U širem smislu, Biokovo se pruža od prijevoja Dubaca kod Brela pa prema jugoistoku do doline Neretve. Pravac pružanja Biokova poklapa se s karakterističnim pravcem pružanja dinarskih planina SZ-JI. Životinja na Biokovu ima mnogo, ali najviđenije su divokoze i zmije. Dobro je znati da se u slučaju bilo kakve nesreće uvijek možete obratiti Gorskoj službi spašavanja Makarska.

Planina Biokovo je kroz povijest promijenila različite nazive. Pravo su ime svojoj planini nadjenuli tek Hrvati. Iako je po položaju, klimatskim i vegetacijskim osobinama primorska planina, ono ima više obilježja dinarske planine: dolci (vrtače), škrape, jame i spilje. Dolci ili vrtače su obrasle ponegdje i vrlo gustom vegetacijom, a pojedine se i obrađuju. Od jama i ponora posebno su zanimljive ledenice, duboke do preko 100 metara. Taj rastresiti materijal i tlo nose povremene bujice, pa su od njega nastale brojne i prostrane plaže na Makarskoj rivijeri. Klima u nižim predjelima ima mediteranski karakter, dok je na visinama iznad 1 000 metara čisto planinska i to sa snježnim pokrivačem koji se zadržava u čitavom zimskom razdoblju.

Velika stjenovita barijera Biokovo nadomak mora, odavno je privlačila znanstvenike i znatiželjne namjernike. Uspinjući se bespućima i stazama oni su dosezali i njegove najviše vrhove, istražujući tu čudesnu planinu, punu prirodnih rijetkosti i kontrasta. Bogatstvom svoje flore i faune uvrštena je u kategoriju Parka prirode. U bilo koje doba godine, možete se uputiti na vrh Biokova - Sv. Juru, te s njega uživati u panorami oko vas. Upravo s vrha Sv. Jure, preko dalmatinskog zaleđa, vidi se i dio Bosne i Hercegovine, a za sunčanih dana vide se udaljeni jadranski otoci i Italija.

Na svakome koraku, ovdje nailazite na nevjerojatno prožimanje mora, obale i planine. More, za kojeg kažu da je ovdje najbistrije na Jadranu, obala s najljepšim plažama i romantičnim uvalama u kojima se kriju gradići Makarske rivijere, sve su to razlozi zbog kojih se uvijek vraćate na taj dio Jadrana. Stanovnici Makarskog primorja istinski su sjedinjeni s tom planinom i prirodom koja ih okružuje. Biokovo im je u duši, oni ga osjećaju i s njim sjedinjeni žive.

Na sreću, i mene je put naveo na tu prekrasnu planinu Biokovo, i to u društvu domaćih, istinskih zaljubljenika u svoj kraj. Jedino što je ljepše od te prirode su upravo ljudi koji su se saživjeli s prirodom i s njom žive u jednoj harmoniji.
Krenuvši iz Podgore, malog mediteranskog mjestašca koje je uspjelo sačuvati svoj duh i svoje stare dobre navike, još jednom smo bacili pogled na Biokovo koje je izgledalo kao da će oživjeti i zakoračiti prema moru.

Polako smo se vozili prema vrhu planine zastajkujući pritom na svakom vidikovcu s kojeg puca takav pogled od kojega svakome zastajkuje dah. More izgleda veličanstvenije uz te divovske planine koje čuvaju svoja podnožja i mjesta koja su se usnulo uljuljkala u sigurnu zaklonicu svih planinskih vrhova Biokova.
Duge šetnje kamenim neprohodnim stazicama na svježem zraku nikoga, začudo, nisu umarale, dok bi u gradu zasigurno već padali s nogu u nekom od obližnjih kafića. Prvo stajalište bila nam je renovirana «pojata» - stara kamena kućica koja domaćima služi kao odmorište i utočište. Kamena kućica, kameni stol, kamen svud uokolo, škrto raslinje, mirisno bilje i domaća kuhinja koja liječi. Sunce koje vas opušta i ugodno umara u isto vrijeme, zvukovi tajnovitog životinjskog svijeta i osjećaj slobode. Kada vas domaćini još počaste pjesmom, riječi su suvišne. Rijetko se viđa takva simbioza prirode s čovjekom kao u tih ljudi. Kao braća, poznaju jedni druge i svoje navike, te pristaju na vječno prijateljstvo bez uzmicanja i napuštanja. Ponekad izgledaju kao dječaci u nedozvoljenoj igri, ali opet, to je samo dojam onih koji su se izgubili u brzini i rokovima svakodnevnog života. Sve što diše, živi, hoda, leti ili gmiže, na Biokovu progovara istim jezikom - jezikom ljubavi kojeg razumiju samo dobri ljudi. Možda je baš zato na Biokovu teško opstati.

Šetnjom promatramo zalazak sunca i sve nebeske boje s kojima smo obasuti i zamišljamo zvukove vjetra po zimi koji nose snježne pahulje i ne možemo se odlučiti što nam je ljepše.

Nakon nezaboravnog gostoprimstva, iz pojate smo krenuli prema Svetome Juri, drugome po visini planinskome vrhu u Hrvatskoj, gdje nas je dočekao još jedan od vjernih prijatelja planine, za kojeg mislim da je najbogatiji čovjek na svijetu. On radi na odašiljaču koji ljudima s tog područja omogućava gledanje televizijskog programa, dok on sam ima privilegiju svakodnevnog gledanja u najbolji program kojeg je priroda mogla isprogramirati.

Za razliku od njega, mi stojimo na vrhu planine i pogled uspoređujemo s letom u avionu, razglednicom i nečim nestvarnim. Zašto? Zato jer je naša stvarnost daleko od istine, negdje između mogu i moram, obećavam i žurim.

Izlet na Biokovo moći ćemo osvijestiti tek kada shvatimo ono što naši domaćini već odavno znaju i svojom pojavom ponosno tvrde - Biokovo je mir i spokoj, Biokovo je istina, početak i kraj.

• Naslovnica |
• Povratak |
• Vrh stranice