nedjelja, 20. svibnja 2012.

 

Galeb: Gospođo Župan Rusković, kako ocjenjujete aktualnu situaciju u turizmu?

.Ž. Rusković: Općenito bi se moglo reći da se turizam ove godine počinje oporavljati nakon svih negativnih događanja poslije terorističkih napada na SAD od 11. rujna. Ipak, ima velikih razlika u rezultatima od zemlje do zemlje, od onih koje bilježe pad gostiju s najvažnijih emitivnih tržišta kao što su Francuska, Italija i Grčka, do onih koje bilježe porast - poput Španjolske, Turske i Hrvatske.Neki će reći da je i ova godina izuzetno teška za turizam, s čime se samo djelomično slažem. Naime, nema lakih godina za turizam i što dalje, sve će biti teže. Opće je poznato da je turizam vrlo osjetljiv i da iz raznoraznih razloga sezona može podbaciti ili potpuno izostati. A takvih razloga je posljednjih godina sve više i, nažalost, ne može se očekivati bitno bolja situacija u budućnosti. Osim toga, konkurencija je iz godine u godinu sve jača i njihove akcije sve učinkovitije, a gosti sve zahtjevniji. Ipak, dobro je to što se usprkos svim smetnjama turizmu, ukupan broj putovanja ne smanjuje, nego se samo mijenja smjer, odnosno destinacija, ovisno o kvaliteti ponude i vrijednosti ponude za plaćeni novac. Također se mijenjaju i zahtjevi gostiju, kao i njihova dobna struktura, pa je neophodno osmišljavati ponudu koja će ih privući i zadržati.

U Hrvatskoj se i ove godine potvrđuje ispravna strategija nekoliko proteklih godina. Tako se jeftina destinacija masovnog turizma - imidž kakav smo imali prije rata, mijenja u destinaciju kvalitetnog turizma. Istina, to je proces koji traje i nekoliko godina, ali se već sada pokazuje da je Hrvatska postala poželjnom mediteranskom destinacijom. Tako će se nastaviti i ubuduće, naravno pod uvjetom da unapređujemo i obogaćujemo svoju ponudu i da kvaliteta usluge i cjelovite ponude raste. Poseban naglasak treba staviti na selektivne oblike turizma, za što Hrvatska ima ogroman potencijal, i na do sada nerazvijene ili nedovoljno razvijene krajeve Hrvatske. Treba pratiti svjetske trendove i prilagođavati im ponudu. Očito je da se ljudski vijek bitno produžio i da ćemo u budućnosti u strukturi gostiju imati najviše onih iznad 50 godina, pa se i ponuda treba prilagoditi njihovim željama.

Galeb: Što nam možete reći o turističkoj sezoni na izmaku i kako ocjenjujete njezine rezultate? Sezona je krenula s lošim najavama, a rezultati su ipak dobri.

P.Ž. Rusković: Proteklih nekoliko mjeseci zvali su me mnogi predstavnici medija i tražili komentar "loše", "neuspješne" i "katastrofalne" sezone. Svima sam od samog početka tvrdila da je sezona dobra i da će konačan rezultat biti jako dobar. Naime, jedini mi koji smo sezonu spremali znamo kakve rezultate možemo očekivati (iznenađenja mogu biti samo ako se radi o nekoj vrsti "više sile", na primjer terorizam, rat, ekološke katastrofe i sl.). Ostali bi nam trebali vjerovati, barem tako dugo dok se iz godine u godinu svi naši planovi i najave uspješno ostvaruju. Međutim, kako turizam izvana, odnosno ljudima koji nisu direktno uključeni u turističke tokove, izgleda kao vrlo jednostavan proces, mnogi se smatraju pozvanima komentirati i kritizirati nešto o čemu zapravo znaju vrlo malo ili ništa. U pravilu je uvijek riječ o nekoj krivoj usporedbi s potpuno neprimjerenim zaključcima.Osim toga već smo navikli da se iz godine u godinu u prvom dijelu sezone ponavljaju negativni napisi o turizmu i njegovim rezultatima. Teško je izvesti zaključak zašto i kome to treba, osim ako to nije posljedica dobro nam poznatog hrvatskog jala.

U svakom slučaju i ova sezona će biti uspješna i u broju dolazaka, a posebno u financijskim rezultatima. Ona bi svakako mogla biti bitno bolja, ali treba uvijek uzeti u obzir uvjete i okruženje u kojima se razvija da bi se mogla dati i konačna ocjena. Jer nerijetko sam turizam ne može utjecati na nepovoljne uvjete u kojima se odvija i od kojih ovise njegovi rezultati. U pravilu se ne razmišlja ili ne razumije da u turizam spada sve, ili, drugim riječima, na turizam utječe baš sve: od trenutka kada gost dođe na granicu Hrvatske, do trenutka njegovog povratka preko granice. Dakle, sve ono što gost vidi krećući se po bilo kojem dijelu Hrvatske i doživi u razgovoru sa slučajnim prolaznikom ili turističkim djelatnikom, kod njega stvara dojam kvalitete destinacije, o čemu uglavnom ovisi njegov ponovni dolazak i pozitivne ili negativne informacije koje će po povratku davati svojim poznanicima i prijateljima.

Galeb: Koja je vaša procjena razvoja turizma u Hrvatskoj, što vidite kao prednosti, a što kao prepreke toga razvoja?

P.Ž. Rusković: Objašnjavajući prednosti Hrvatske kao turističke destinacije često kažem: to što mnoge kvalitetne turističke destinacije u svijetu imaju Hrvatska nema, ali može imati, a ono što Hrvatska ima druge destinacije nemaju i ne mogu imati. I tu je naša prednost! Pored predivne i uglavnom nezagađene prirode (zrak, voda, more, ljekovito bilje, rijeke, jezera, planine…), izuzetne kulturne baštine, bogate tradicije, zdrave ukusne hrane i kvalitetnih vina, Hrvatska se posebno ističe po gostoljubivosti i sigurnosti te dostupnosti. Jedino što svemu ovome još nedostaje jesu pamet, znanje i profesionalnost. Jer sve smo ove prednosti imali od samog početka razvoja turizma u Hrvatskoj, a ipak smo prolazili kroz bolje i lošije sezone, odnosno periode. Razlog je, naravno, bio samo u politici koja se vodila prema i unutar samog turizma, odnosno znanju i profesionalnosti onih koji su bili zaduženi za turizam. Zato, ako turizam u Hrvatskoj bude u rukama znalaca i profesionalaca, treba se očekivati njegov vrlo uspješan daljnji razvoj i iz godine u godinu sve bolji rezultati. Ovo se naravno jednako odnosi i na državu i na privatni sektor. Nadam se da će i jedni i drugi povući pouke iz dosadašnjih poslovnih odluka, a posebno iz pogrešnih i štetnih privatizacijskih procesa koji su dijelom zaslužni što nam dosadašnji rezultati nisu još bolji. Željela bih vjerovati da se politika neće uplitati u poslovanje, da se članovi nadzornih odbora i uprava neće birati prema stranačkoj pripadnosti ili lojalnosti strankama, već jedino i isključivo prema znanju i dosadašnjim rezultatima. U protivnom patit će posao, izostat će pravi rezultati.

Bila bi to ne samo šteta nego i sramota za Hrvatsku. Jer svi svjetski stručnjaci se slažu o potencijalu kojeg Hrvatska ima za razvoj kvalitetnog turizma. Također, u potpunosti prihvaćaju našu strategiju daljnjeg razvoja. Njenom uspješnom provedbom ostvariti će se repozicioniranje turizma i njegove percepcije u Hrvatskoj od sezonske djelatnosti prema "industriji" koja značajno pridonosi gospodarskom rastu Hrvatske i blagostanju svih njenih građana. A na stranom tržištu privlačiti će svojom kvalitetom i bogatstvom ponude koja će, kreirana u skladu s našom kulturom i tradicijom, biti teško usporediva s konkurencijskom. To onda znači da se ni u cijenama neće moći jednostavno uspoređivati, pa ni tražiti smanjenje cijena u određenim situacijama. Dakle, ključ je u kvaliteti, odnosno čovjeku, jer bez njega nema ni kvalitete.

Galeb: Kako komentirate odnos države prema tom sektoru?

P.Ž. Rusković: Mislim da se nedovoljno razumije turizam, a posebno njegov utjecaj na ukupno gospodarstvo, kvalitetu života građana i nadasve promociju države u svakom pogledu (političkom, gospodarskom, ekološkom, znanstvenom itd.) u svijetu. Tome svakako doprinosi kompliciranost turizma i praćenja njegovih rezultata. Naime, turizam nije jedna djelatnost kako je to na primjer proizvodnja auta, ili piva, ili tekstilna industrija i slično. Turizam čini veliki broj djelatnosti od kojih su hotelijerstvo, ugostiteljstvo i agencijski poslovi samo neke. Tako se vrlo često pokušavaju prezentirati ukupni rezultati turizma prihodom djelatnosti hotelijerstva i ugostiteljstva, agencija i marina, a što je tek jedan dio turističke potrošnje. Jer da nema turizma, onda se zasigurno ne bi u sezoni prodavalo bitno više goriva, hrane, pića, suvenira, potrepština za more, cestarina, ulaznica u muzeje i druge spomenike kulture, prijevoznih karata i tako dalje. Onda se ne bi gradilo toliko smještajnih objekata razne vrste, ulagalo u različita plovila i vozila, sportske sadržaje i slično. Sve to znači da bi svi ovi i mnogi drugi dobavljači imali bitno manje prihode bez turizma i svih vrsta putovanja u zemlji, a u organizaciji domaćeg stanovništva i stranih posjetitelja. Po tome je turizam specifičan, on zapravo pokreće ostale djelatnosti. Osim toga, zahvaljujući turizmu mogu se obnoviti pojedini krajevi koji su iseljeni i zapušteni i omogućiti egzistencija lokalnom stanovništvu. Jedna od važnijih karakteristika turizma je svakako zapošljavanje, budući da se radi o uslužnoj djelatnosti koja zahtjeva veliki broj zaposlenika. Sve su ovo razlozi da sve zemlje svijeta kroz razvoj turizma vide rješenje mnogih problema. Osim toga, turizam je najbolji način promocije zemlje. Hrvatska je dobar primjer. Sjetimo se, naime, kakav smo rejting u svijetu imali do prije nekoliko godina. Zahvaljujući prije svega našim promotivnim akcijama percepcija o Hrvatskoj se bitno promijenila, postali smo simpatična i privlačna zemlja.

Zbog svega toga država bi trebala značajnije podupirati turizam donošenjem mjera kojima bi turističko poslovanje bilo efikasnije i produktivnije (porezna politika: objekti koji nisu u funkciji, privatni smještaj, diferencirana stopa, zatim pitanje procesa privatizacije, koncesija, pomorskog dobra - plaža, neuređenih fasada itd.) Uspješniji rezultati u turizmu bi se svakako višestruko odrazili na ostale djelatnosti i ukupno hrvatsko gospodarstvo.

Galeb: Mislite li da je hrvatska radna snaga u ugostiteljstvu i turizmu kvalitetna?

P.Ž. Rusković: Kao što sam već ranije istaknula, u turizmu nema uspjeha bez kvalitetnog kadra. Presudni su znanje i iskustvo, ali i motiviranost zaposlenika. Međutim, tu se susrećemo s ozbiljnim problemima. Naime, kvalitetan kadar treba nagraditi, pošteno ga platiti kako bi bio motiviran da na svom radnom mjestu da maksimum (uostalom, sjetimo se sistema ne/nagrađivanja u bivšoj državi koje je za posljedicu imalo glavnu parolu "ne možete me toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi"). Nažalost, kod nas je i danas prosječna plaća u turizmu manja od prosječne plaće na razini države i to ne zato što radnici u turizmu rade manje ili ostvaruju manje, nego zato što tvrtke u kojima su zaposleni nemaju financijske mogućnosti za veće plaće. Razlog je prije svega u velikim teretima u vidu kamata skupih kredita koje su turističke tvrtke bile prisiljene uzimati kod lokalnih banaka, tada u hrvatskom vlasništvu, radi izbjeglica i prognanika koji su bili smješteni u njihovim objektima, te potrebnih investicija nakon njihovog odlaska. Turizam je, kao i druge djelatnosti u zemlji, pretrpio velike štete u ratu, ali za razliku od ostalih djelatnosti turizam je pretrpio i dodatne ogromne štete koje je po svakoj logici trebala preuzeti država, a nije. One su se, nažalost, dobrim dijelom prevalile na zaposlenike i na nedovoljno dobro uređene objekte što za posljedicu ima manje cijene pa tako i lošije rezultate.

U takvoj situaciji turizam proteklih godina, sve do pretprošle godine, nije mogao primati značajniji broj mladih educiranih kadrova pa je, nažalost, danas i dobna struktura u našem turizmu nepovoljna.Isto tako, nije bilo prostora ni za dodatno usavršavanje kadrova što je, također, ostavilo negativan trag na kvaliteti naše usluge.Ipak, tvrdim da u usporedbi s istom ili vrlo sličnom ponudom naše konkurencije (odmorišni turizam) imamo u prosjeku kvalitetniji kadar. To se najbolje vidi iz relativno vrlo malog broja reklamacija, a posebno iz kvalitete usluge i ponude za vrijeme posebnih događanja, skupova i slično, na kojima je motiv dokazati da znamo i umijemo.

Takav motiv bi trebao postojati cijelo vrijeme, a poduzeće bi ga trebalo adekvatno nagraditi jer će mu se to zacijelo pozitivno odraziti na konačan rezultat poslovanja.