Kao da su na neki način posramljeni što cijeli hotel nije u toj mjeri automatiziran pa da radnici postanu nepotrebni. Da nam u kuhinji automatizirane ruke koje ne trebaju odmor miješaju hranu i dodaju začine, da robotske kamere s prorezima izbacuju ključeve soba na recepciji, a nasmiješeni roboti na kotačićima pospremaju sobe pozdravljajući goste glasom Nele Eržišnik. Da im je još moguće preseliti negdje starosjedioce koji samo zauzimaju plaže i parkirna mjesta za goste...
Kako li se samo varaju ti naši upravljači! U odmorišnim hotelima gosti zapravo vole razgovarati sa personalom! Oni vole imati svog simpatičnog i razgovorljivog konobara koji im uvijek namjesti lijep stol kraj prozora, zgodnu recepcionarku čiji nam osmjeh može obasjati čitav dan..
Zapravo žele da se izdvoje od stotina s kojima spavaju pod istim krovom, da se osjete posebnim, snalažljivim, zadovoljnim. Zadovoljstvo gosta je subjektivna kategorija, nekom je i malena soba dovoljna dok je drugom i dvorac premalen. Većina gostiju zapravo želi od hotela čiste sobe, ljubazan personal i dobru hranu, a od samog odmora nezaboravan doživljaj.
Turističko odredište ne čine samo more i šume, čine ga prije svega ljudi koji ondje žive, specifični i nepromjenjivi starosjedioci čiji se karakter generacijama miješao sa zrakom, vodom i tlom. Rekli smo da ljudi putuju radi doživljaja, a da bismo doživjeli grad i državu u koju putujemo prije svega moramo upoznati ljude i običaje, upoznati razlike i osjetiti sličnosti koje nas vežu.
Inače, kamo god otišli uvijek će nas dočekati konfekcijski doček, uvijek iste sobe, uvijek slična hrana, uvijek slični roboti. Čak će se i najmanje zahtjevan turist vremenom umoriti od jednoličnosti. Hotel X u gradu Y prvi se sjetio wellnessa (blago njima!), ali nakon godine dana svi ga imaju. Takvu je trku zapravo nemoguće dobiti na duže vrijeme. Što god sagradili netko će negdje sagraditi isto to, samo još veće, blještavije, modernije!
Ako se želimo odvojiti trebamo imati nešto što je karakteristično za naše podneblje i kraj, nešto što nas veže i ukorjenjuje na mjestu gdje stojimo, nešto više od trenutnih modnih hirova, treba nam miris povijesti i karakter običaja koju je ta povijest stvorila! Ako želimo pružiti gostu osjećaj koji ne može dobiti nigdje drugdje na svijetu moramo spoznati što je to specifično za našu državu, za naš kraj, grad, hotel..., i to mu upakirati tako da se barem na trenutak osjeti Hrvatom, Opatijcem...
Gost želi odmak od rutine svakodnevnog života, odmak od sebe samog, privremenu promjenu identiteta koja budi njegovu maštu, a mašta je ono što uzbuđuje! Gost je taj koji stvara doživljaj, a mi stvaramo okružje u kojem taj doživljaj može oživjeti. Ako sve to možemo stvoriti unutar našeg hotela gosti neće ni imati potrebu izlaziti i trošiti svoj novac nekamo drugamo, stalno kružiti u autobusima kao ukleti Holandezi poistovjećujući kvalitetu odmora s brojem prijeđenih kilometara. Bez ljudi odmor se pretvara u sumorno kretanje među kulisama koje djeluju lažno i mrtvo, šireći nezadovoljstvo umjesto oduševljenja. Takvi nam se gosti neće vratiti!

• Naslovnica |
• Povratak |
• Vrh stranice