Galeb: kako biste opisali vaš radni vijek?

Počela sam raditi daleke 1970. točnije 19. kolovoza1970. godine. S radom sam započela u Hotelu "Albatros" i tamo radila tri godine kao pralja. Odmah nakon toga prelazim u Hotel "Croatia" na poslove sobarice gdje ostajem sve do današnjih dana.
Posao sobarice je težak, ja sam konkretno zadužena za sobe u, kako mi kažemo, "morskom dijelu" hotela koji je u staklu. Zadužena sam za četvrti kat hotela, sobe su u nizu i potrebno je uložiti više napora kako bi se sve dovelo u red.
U ovom dugom razdoblju mojega rada kroz hotel je prošlo desetak direktora i sve sam ih ispratila.
Svoj posao radim korektno i marljivo, obim posla je veliki, radi se nedjeljama i blagdanima.
Sjećam se, uvijek se radilo naporno - u davnim osamdesetima hotel se nije ni zatvarao!
U čitavom svom radnom vijeku na bolovanju sam bila svega tri puta kada sam završila u bolnici, sve ostalo vrijeme provela sam radeći. Na mene se uvijek moglo računati i odazivala sam se poslodavcu i kolegama u svako doba.

Galeb: recite nam nešto o vašem članstvu u stuh-u?

Članica sam Sindikata od njegovih samih početaka. Sindikat je velika potpora radnicima. Naši mladi toga i nisu toliko svjesni jer oni rade tijekom nekoliko ljetnih mjeseci i nemaju vremena ni upoznati se s radom Sindikata.
Zbog članstva u Sindikatu osobno nikada nisam imala nikakvih problema na poslu.
Imam izvrsne odnose sa svojim kolegama. Sama sam po prirodi kolegijalna i ne libim se poći i na svoju štetu samo da pomognem kolegi, poglavito kolegama koji tek započinju s radom, nastojim ih "uhodati" u posao.
Kada je netko bolestan ili odlazi u mirovinu uvijek učestvujem u inicijativama za pružanje financijske pomoći i veseli me kada nekome barem malo pomognemo.

Galeb: kako ste doživjeli dodjelu ove nagrade?

Nagrada koja mi je dodijeljena na manifestaciji "Dani hrvatskog turizma" uistinu me iznenadila i nadasve obradovala.
Zahvaljujem svojim šefovima koji su, primijetivši moju predanost radu i marljivost, predložili da mi se navedena nagrada dodjeli. To su gospodin Mario Matković i naš direktor, sada u mirovini, gospodin Frano Tomšić.
Želja mi je u hotelu "Croatia" dočekati svojih 40 godina staža i time steći uvjete za mirovinu, a radnicima, poglavito mladima, poručujem da se rad kad tad isplate red, rad i disciplina. U mojoj se obitelji oduvijek živjelo od teškog i napornog rada.

Mogu se pohvaliti da dobro poznajem engleski i njemački jezik. Njemački govorim perfektno, što uvelike olakšava moj posao jer s gostima mogu i neobavezno popričati, a svi oni to vole i cijene.
Skromnost mi je vrlina, neka djela govore za mene, ja se ne bih željela hvaliti.
Imala sam u životu i teških dana. Bila sam dosta vani izvan Hrvatske i stekla iskustva primjenjiva i kod nas, konkretno u mojemu poslu. Uvijek sam nastojala biti ljubazna i susretljiva, kako poslodavcu, tako i gostima, a naravno i svojim kolegama.

Nakon što mi je dodijeljena ova nagrada ljudi su me odasvud zvali da mi čestitaju, od Zagreba do Amerike, tražili su na informacijama moj broj. Primila sam brojne pohvale i čula mnoge izjave kako je nagrada došla u prave ruke …uistinu su me svi razveselili, hvala im.

Moja velika radost je i moja obitelj, moji nećaci Tea i Marin, a imam i puno baštine kojom se bavimo, da ne govorim da imamo ovce, svinje, krave, kokoši, pse, mačke …, u svemu je potrebna pomoć. Mi živimo od rada.
Na taj način održavam i kondiciju do godišnjega kojeg svake godine provedem u Njemačkoj (to je tajna mog dobrog znanja njemačkog jezika).

Zahvalili smo se vedroj i veseloj kolegici Ani uz iskrene čestitke i u ime Sindikata i sami joj uručili nagradu za ovo priznanje.

• Naslovnica |
• Povratak |
• Vrh stranice