Naime, dugogodišnja, sada bivša predsjednica SSUTH-a Vesna Dejanović, nije prošla u izbornom postupku za predsjednicu Sindikata jer nije dobila dovoljan broj glasova zastupnika na Kongresu. Za vršitelja dužnosti predsjednika Sindikata izabran je Eduard Andrić, dotadašnji tajnik Sindikata i regionalni povjerenik 4. i najveće sindikalne regije STUH-a. Htjeli smo čuti "iz prve ruke" što se to na Kongresu dogodilo, kako se Edi snašao u ulozi v.d. predsjednika, što se promijenilo i što se mijenja u njegovom i u radu Sindikata i što nas sve u budućnosti čeka. Edi je bio spreman na razgovor, vedar i dobro raspoložen, usprkos brojnim obvezama koje su taj dan još bile pred njim. A ne može se reći ni da je bio škrt na riječima....
Galeb: kako ocjenjueš događanja na kongresu?
Sve kongrese, pa tako i naš, uz znanu činjenicu da je
kongres najviši organ sindikata, treba shvatiti i kao značajne
događaje koji nakon mandatnog razdoblja, omogućavaju sumiranje
postignutih rezultata, iznošenje programa kandidata, iskazivanje
želja i razmišljanja članstva putem izabranih zastupnika, usvajanje
zaključaka i deklaracija, te davanje podrške određenom
predsjedničkom kandidatu i njegovom programu najdemokratičnijom
metodom - tajnim glasovanjem.
Volju članstva ne bi trebalo komentirati, a događanja na Kongresu
predstavljaju iznenađenje samo onima koji nisu bili upoznati sa
slijedom događanja u razdoblju koje je prethodilo Kongresu.
Osobno bih se složio s ocjenom događanja na Kongresu novinarke
"Novog lista" Gabrijele Galić iz čijeg bih članka citirao samo
jedan pasus: "I tako su turistički radnici organizirani u sindikat
pokazali kako od sindikalnog obrazovanja tijekom godina i te kako
ima koristi. Prije svega, naučili su svoja vlastita razmišljanja ne
skrivati, već ih izreći tamo gdje je to potrebno, na sindikalnom
kongresu".
Galeb: kako se snalaziš u ulozi predsjednika? koliko je dodatnih obaveza? stigne li se sve obaviti, uzevši u obzir činjenicu da si i regionalni povjerenik stuh-a?
Uloga vršitelja dužnosti predsjednika Sindikata dodijeljena
mi je odlukom zastupnika 7. Kongresa SSUTH-a, a ja sam je
svojevoljno prihvatio. Svjestan sam obveza i odgovornosti koje
pretpostavlja ta funkcija, a kako sam po svojoj prirodi osoba koja
sve preuzete obveze nastoji izvršiti najbolje što može, poziciju
čelnog čovjeka Sindikata smatram nastavkom tekućih poslova, te
novim izazovom i normalnim slijedom mog sindikalnog djelovanja i
aktivnosti u prethodnom desetljeću.
Suvišno je spominjati broj obveza koje je naša bivša predsjednica
imala kao predsjednica SSSH, predsjednica SSUTH, te dopredsjednica
IUF-a. Kao tajnik Sindikata u prethodnom mandatu, a sukladno
odredbama našeg Statuta, često sam bio u poziciji da mijenjam
predsjednicu u njenoj odsutnosti. Stoga ulogu predsjednika još
uvijek ne doživljavam kao neki veliki preokret u odnosu na svoje
dosadašnje djelovanje i način rada.
Obveze i rokove njihovog izvršenja uvijek planiram, ali u
sindikalnom poslu se uz planirane, svakodnevno rađaju i neplanirane
obveze. Bitno je odrediti prioritete po važnosti i hitnosti, te ne
zaboraviti izvršiti i zadatke čije rješavanje je zbog nedostatka
vremena odgođeno. Davno sam shvatio i prihvatio normalno, ljudskom
rodu svojstveno razmišljanje: "Moj problem je najvažniji i ne
uvažavam nikakav razlog odgađanja njegovog rješavanja". Zato sam od
trenutka izbora svakodnevno na terenu i ne razmišljam o broju
obveza, već o najučinkovitijem načinu rada koji će postojeće
probleme riješiti.
Oni koji su upoznati s mojim načinom rada, znaju da sam dostupan u
bilo koje doba dana, da subote i nedjelje prečesto provodim u uredu
i da u pravilu zaboravim da je korištenje godišnjeg odmora
neotuđivo pravo svakog radnika (što za sindikalistu nije nimalo
pohvalno). Možda se neki neće složiti sa mnom u tvrdnji da
sindikalni posao dobro može obavljati samo osoba koja taj posao
voli, ali ta ljubav obveze svodi na neodoljivi izazov, a njihovo
uspješno rješavanje rezultira neizrecivim unutarnjim zadovoljstvom
koje je izvor dodatne energije potrebne za daljnji nastavak
zahtjevnog sindikalnog rada. Budući da sam ponovno izabran za
regionalnog povjerenika 4. sindikalne regije svjestan sam da
obnašajući dvije funkcije neću biti u stanju odgovoriti svim
obvezama. Međutim, kako regija ima i dva područna povjerenika s
kojima sam uvijek radio timski, oni će do održavanja izvanrednog
Kongresa preuzeti veći dio mojih regionalnih obveza.
Galeb: hoće li biti promjena u radu sindikata? nastavlja li sindikat istim smjerom ili se planiraju bitniji zaokreti u radu do izvanrednog kongresa?
Kao vršitelj dužnosti predsjednika, a do izbora predsjednika na Izvanrednom kongresu koji će se najvjerojatnije održati u mjesecu studenom, nemam namjere predlagati radikalne promjene u radu našeg sindikata. Uvijek postoji mogućnost da u demokratski provedenim izborima predsjednik bude netko drugi, pa bi u odnosu na tu osobu bilo nepošteno da joj ja kao vršitelj dužnosti nametnem promjene u načinu rada i djelovanju sindikata. Normalno, da će se u razdoblju do kongresa pojaviti potreba da predložim usvajanje nekih odluka koje će u određenom segmentu rada ili djelovanja sindikata donijeti promjene, ali svaka namjeravana odluka zahtjeva konzultaciju članova kolegija i odluku Predsjedništva.
Galeb: znači li to da je odluka već pala - kandidirat ćeš se za predsjednika na izvanrednom kongresu?
Predsjedništvo će na jednoj od narednih sjednica donijeti
odluku o održavanju Izvanrednog kongresa, te mjestu i datumu
njegova održavanja. Iako pozivanje na Izvanredni kongres nema
propisani vremenski rok u odnosu na dan održavanja, nastojati ću
osigurati dovoljno vremena za provedbu pretkongresnih
kandidacijskih aktivnosti u svim podružnicama i regijama našeg
sindikata.
Bez lažne skromnosti očekujem da ću biti jedan od kandidata, a
kandidaturu ću prihvatiti jer smatram kako imam dovoljno iskustva,
volje i znanja za obnašanje te zahtjevne funkcije. Ujedno,
uvažavajući osobe koje stoje iza kandidature, njihovo iskazano
povjerenje shvaćam kao čast i neupitnu obvezu.
Galeb: kakav program rada nudiš za slijedeće mandatno razdoblje? Koji su prioriteti i glavni ciljevi STUH-a?
Dovoljno dugo sam u ovom sindikatu suočen s problemima koji
opterećuju djelatnost ugostiteljstva i turizma, a samim time i
radnike, naše članove. Poznato mi je i sve ono što u hotelima i
ostalim društvima proživljavaju zaposleni. Rješavanje tih problema
naš je zadatak, a što je realno moguće izvršiti, kojim redoslijedom
i kojim metodama, treba biti sadržano u Programu rada kojeg ću
ponuditi Kongresu kao kandidat.
Predsjedništvo je u bivšem sazivu donijelo više značajnih odluka
čija je realizacija itekako bitna za naše članove. Najvažnijim
zadatkom smatram otpočinjanje pregovora s Hrvatskom udrugom
poslodavaca - Udrugom ugostiteljstva i turizma, o donošenju
tarifnog priloga Kolektivnog ugovora ugostiteljstva, te uspješno
okončanje tih pregovora. Nadalje, treba insistirati da radna grupa
sindikata, resornog ministarstva i poslodavaca što prije započne
raditi na izradi standarda rada, koji bi kao zakonski ili
podzakonski akt Zakona o ugostiteljstvu obvezivali
poslodavce.
U kolektivnom pregovaranju na nižim razinama, zadatak nam je
sačuvati stečena prava i povećati plaću naših članova, kako u
prosjeku ne bi zaostajala za prosjekom plaća u gospodarstvu.
Namjera mi je predložiti Predsjedništvu da donese odluku o
održavanju okruglog stola na temu - "Posebni ugovori o radu" čiji
je krajnji cilj prekid sve učestalije prakse sklapanja takvih
ugovora koji, istina, radnicima uvećavaju plaću, ali im umanjuju
ili isključuju ostala prava ugovorena kolektivnim ugovorima.
Na Vijeću SSSH otvorio sam pitanje zlouporabe ugovora o radu na
određeno vrijeme, zaključivši da od središnjice očekujem aktivnosti
kojima bi se spriječilo da u bliskoj budućnost nitko od radnika
neće više imati ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Informiranju članova unutar naše udruge, ali i informiranju
javnosti putem medija i WEB stranice, pridajem izuzetan značaj.
Naše sindikalno glasilo "Galeb" treba se sadržajem prilagoditi
zahtjevima i željama članstva. Potrebno je stvoriti uvjete da
"Galeb" postane redoviti mjesečnik koji će donositi aktualne i
svježe vijesti iz naših regija i pripadajućih im podružnica. To
znači da će doživjeti izvjesne promjene u uređivačkoj politici, a
slične će promjene obuhvatiti i WEB stranicu našeg sindikata.
Stalna edukacija članstva, povjerenika i zaposlenih, putem
seminara, radionica, okruglih stolova, tematskih koordinacija……,
naše je opredjeljenje koje je na žalost u prethodnom razdoblju bilo
zanemareno, a što se u narednom razdoblju treba promijeniti.
Namjera mi je osposobiti program za praćenje evidencije članstva i
izradu novih članskih iskaznica. Povećanje broja naših članova
stalni je i jedan od najvažnijih zadataka svih nas, od svakog
pojedinog člana do predsjednika. Brojčano jak sindikat, uz
izgrađenu infrastrukturu na terenu, uz rad stručnih osoba i
primjene njihovog znanja, pretpostavka je izgradnje još
respektabilnijeg Sindikata turizma i usluga koji će odgovoriti svim
zahtjevima članstva, pa i pitanjima o mogućnosti smanjenja visine
članarine.
Veliki dio problema možemo sami riješiti unutar svog sindikata,
ali treba priznati i izgraditi svijest da bez zajedništva
okrunjenog snažnom i kvalitetnom središnjicom, članstvo danas ne
može od nas očekivati rješavanje krupnih globalnih problema na
razini države danas, a Europske Unije sutra. Često spominjani
sindikalni integracijski procesi nažalost su ostali pukim otrcanim
parolama, a pokušaji rijetkih pojedinaca da u tom smjeru naprave
iskorak bez temeljite pripreme i pridobivanja šire podrške,
zaprijetili su daljnjim dezintegracijskim procesima na hrvatskoj
sindikalnoj sceni.
Zadatak našeg sindikata je zajedno s ostalim sindikatima udruženim
u SSSH utvrditi što očekujemo od te, zasada neprikosnoveno najjače
i najkvalitetnije središnjice, dijagnosticirati njene bolesti,
pronaći odgovarajući i učinkoviti lijek, te prvenstveno
integracijama srodnih sindikata unutar naše kuće, pokrenuti
integracijski kotač u vlastitom dvorištu.
Međunarodna suradnja sa sindikalnim asocijacijama čiji smo
punopravni članovi mora se nastaviti i unaprijediti. Pred nama je
previše izazova koji prijete umanjivanjem već ionako umanjenih
radničkih prava u našoj državi, da bismo mogli sebi dozvoliti
bavljenje samima sobom. Vrijeme bi nas zasigurno pregazilo, a
sindikalni članovi i generacije mladih koje tek dolaze na tržište
rada nikada nam ne bi oprostili što zbog međusobnih razmirica
propuštamo i prepuštamo drugima rješavanje aktualnih životnih
problema.
Galeb: po čemu će se tvoj rad razlikovati od rada bivše predsjednice?
Bivša predsjednica ima nesporne
zasluge prvenstveno kada je riječ o osnivanju i ustroju našeg
sindikata, sindikalnom obrazovanju, postignutoj kvaliteti rada,
međunarodnom ugledu.. Dugo smo radili kao složan tandem, a
razmimoilaženje u stavovima dogodilo se nakon donošenja Odluke o
pokretanju inicijative za izlazak iz SSSH.
Svi mi imamo dobre i loše strane, razlikujemo se po izgledu,
karakteru, sposobnostima, razmišljanjima…… Teško mi je sada
definirati razlike mog i rada bivše predsjednice. Vjerujem da će
odgovor na to pitanje, nakon proteka određenog razdoblja, najbolje
dati moji suradnici i članstvo.
Ono što mogu sa sigurnošću ustvrditi je, da će mi kao i do sada,
na prvom mjestu biti član sindikata. Zbog njega Sindikat i postoji,
da nema njega ne bi bilo ni predsjednika ni ostalih sindikalnih
dužnosnika, da on ne odvaja sindikalnu članarinu od svoje plaće,
nitko od zaposlenih u sindikatu plaću ne bi primao.
Upravo zbog navedenog opredjeljenja ne prihvaćam da se u Sindikatu
bavimo sami sobom. Naš isključivi zadatak je baviti se članom,
njegovim potrebama i zaštitom njegovih radnih i socijalnih prava.
Maksimalno ističem nespornu činjenicu da smo svi mi sindikat.
Sindikat se ne smije poistovjećivati s jednom osobom, stvaranje
kulta ličnosti je negativno, jer, između ostalog, tada svi očekuju
kako će ta osoba čarobnim štapićem riješiti sve probleme. Problemi
se rješavaju zajedničkim naporima, radom i učešćem svih nas, i
jedino takav pristup jamči uspjeh. Moj način rada je manje-više
poznat. Nisam konfliktna osoba, uvažavam svačije mišljenje i
prihvaćam stavove i odluke većine. Osobu cijenim zbog njenih
ljudskih vrlina i vrijednosti, a ne zbog titule ili trenutne
funkcije. Volim čuti i primiti dobronamjerne kritike, jer smatram
da nitko nije savršen i da onaj tko radi i griješi. Ne opterećujem
se nebitnim sitnicama, a na radnom mjestu očekujem i tražim suradan
i kolegijalni odnos, vjernost, zalaganje i stručnost.
Bez obzira na to hoću li u Sindikatu raditi kao povjerenik, tajnik
ili predsjednik, ja ostajem "ja".
Galeb: i za kraj, reci što ako na izvanrdenom kongresu budeš izabran za predsjednika - ostaješ li i dalje regionalac ili će taj posao preuzeti netko drugi? I gdje će ti biti ured: u Zagrebu ili u Splitu?
Bio sam u situaciji da kao regionalni povjerenik 4.
Sindikalne regije odlukom Predsjedništva prihvatim i 3. Sindikalnu
regiju. Nakon izbora za tajnika, nastavio sam obnašati i poslove
regionalnog povjerenika. U oba slučaja, zadaci su se izvršavali na
vrijeme i koliko ja znam, nije bilo primjedbi s terena. Međutim,
moj radni dan trajao je daleko duže od normalnog i uskoro sam
shvatio da sam se na svoju žalost, u potpunosti odrekao slobodnog
vremena.
Nakon eventualnog izbora za predsjednika, u dogovoru s
koordinacijom povjerenika 4. Sindikalne regije, predložio bih
Predsjedništvu novu osobu za regionalnog povjerenika.
I nakon mog izbora za tajnika bilo je nekih polemika o mjestu mog
rada. Mislim da je proteklo vrijeme pokazalo da je najmanje bitno
gdje tko sjedi, s tim više što mi je ta dužnost najmanje
omogućavala sjedenje u uredu. Moj stav je da i mjesto predsjednika
pretpostavlja rad s članstvom i podružnicama. Sigurno je da ću u
Uredu Predsjedništva provoditi daleko više vremena, odnosno onoliko
koliko bude potrebno, što je evidentno i nakon mog izbora za
vršitelja dužnosti. Bitno je imati ekipiran Ured Predsjedništva s
osobama koje će kvalitetno obavljati svoje radne zadatke i
besprijekornu suradnju s tajnicom, odnosno tajnikom koji sukladno
odredbi Statuta zamjenjuju predsjednika u njegovoj
odsutnosti.
Moj je stav, a kojega već primjenjujem u radu, da se sve obveze ne
smiju usmjeriti na jednu osobu. Na pozive na raznorazna događanja,
sastanke, skupove, sastanke u inozemstvu..., neću se uvijek
odazivati ja, već će na iste biti upućivani netko od zaposlenih u
Uredu Predsjedništva, regionalni i područni povjerenici, odnosno
povjerenici sindikalnih podružnica.
Današnje mogućnosti komunikacije i razmjene informacija, uz
činjenicu da se udaljenost od Splita do Zagreba prelazi automobilom
za 3 sata, u potpunosti isključuju nečije argumente o potrebi da
predsjednik sjedi u Uredu Predsjedništva. Prošloga tjedna
ponedjeljak sam proveo u Trogiru, utorak u Poreču, srijedu u
Rijeci, četvrtak u Cavtatu, a petak u Zagrebu.
Ured je funkcionirao, a moja komunikacija s v.d. tajnice i
zaposlenima u Uredu, odvijala se besprijekorno.








Podijelite na Facebooku