Sindikalnoga staža ima isto toliko koliko i radnoga - pune 22 godine! Nije to mala brojka, pogotovo kada se uzme u obzir da Miroslav ima tek 41 godinu. Samozatajan i tih, kakav već je, ničime nije dao do znanja da mu je rođendan bio istoga dana kada smo ovaj razgovor i vodili, to sam kasnije saznala slučajno. U Ured Predsjedništva nikada nije došao praznih ruku - iz svojega hotela uvijek donese poznate varaždinske prutiće, pa tako i ovaj puta, kada je dolazio na Koordinaciju 5. regije. Ovaj puta u većoj količini, kako bi bilo dovoljno za sve. Nitko to nije povezao s rođendanom.
Za sindikalnog povjerenika izabran je prošle godine u drugom mandatu, pa tu, nimalo laku sindikalnu dužnost, obavlja već pet godina. I nikada se ni na što ne žali. Možda je baš zato na 8. (izvanrednom) Kongresu STUH-a, s izuzetno velikim brojem glasova izabran za člana Vijeća Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Kaže da je i sam bio iznenađen tolikom podrškom kolega iz Sindikata.
Kaže kako naša najveća sindikalna središnjica u zemlji mora
popraviti svoj ugled, početi baviti se više radnicima i njihovim
problemima, a manje sobom i svojim problemima. "Potrebno se boriti
za hrvatske radnike, a ne za pojedince u Savezu", kaže Miroslav i
dodaje kako je od neizmjerne važnosti pomladiti članstvo.
Na pitanje "Čemu konkretno posvetiti posebnu pažnju i za što se
Savez treba zalagati" odgovorio je kao iz puške: treba se boriti
protiv ugovora o radu na određeno vrijeme, protiv neisplaćenih
prekovremenih sati i neredovite isplate plaća!
Zadovoljan je stanjem u hotelu "Varaždin" i kaže kako je sada sve "relativno OK". Dva puta je išlo povećanje plaće po 5 posto, a najavljeno je kako će se osnovna plaća povećati za 10 posto. Odnos prema Sindikatu je puno bolji nego prije, a sam Sindikat kotira bolje, kako kod poslodavca, tako i među radnicima. Uz stručnu pomoć iz Ureda Predsjedništva riješen je problem prekovremenih sati i potpisani Kolektivni ugovor se poštuje.
Od 145 zaposlenih u Hotelu, 95 ih je učlanjeno u Sindikat. Bilo ih je i više, ali su otišli u mirovinu. Svi novozaposleni radnici dobivaju ugovore na određeno vrijeme, a odlaze dalje prije nego im poslodavac ponudi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Uz to, teško ih je pridobiti u članstvo jer nisu zainteresirani. Miroslav kaže da mu je zbog toga žao, ali da se predati neće pa od pokušaja učlanjivanja mladih snaga neće odustati tako lako.
Kao najbolji polaznik zadnje, 6. generacije CID-ove sindikalne škole, ne može prežaliti što škole više nema i što su sindikati nezainteresirani za njezin opstanak. Osobno ju je shvatio vrlo ozbiljno i kaže kako mu je znanje stečeno u školi neizmjerno pomoglo u obavljanju sindikalnih zadaća. Stoga smatra kako je edukacija od posebnog značaja za sindikate i kako joj se mora posvetiti dužna pažnja.
Podijelite na Facebooku