Dojam je da su proteklih mjeseci sindikati ponajviše usmjereni sami na sebe, odnosno na svojevrsna prestrojavanja i unutrašnje kadrovske promjene. Slažete li se s takvom ocjenom?
Ne mogu govoriti o drugim sindikatima, no kada je riječ o SSSH, on je doista pred korjenitim promjenama koje će biti okončane održavanjem Izvanrednog kongresa SSSH. Radi se o restrukturiranju Saveza koje će članstvu udruženih sindikata i sindikalnoj sceni donijeti nove "sindikalne vjetrove". Mijenjai smo sebe da bismo mogli mijenjati druge. Istovremeno smo sve ovo vrijeme bili aktivni sudionici svih događaja na društvenoj sceni, no mjerljivost naše aktivnosti nije analogna medijskoj prisutnosti, što zasigurno stvara iskrivljenu sliku o aktivnostima koje se odvijaju unutar Saveza i udruženih sindikata.
Može li se govoriti oi krizi na sindikalnoj sceni, odnosno u pojedinim sindikatima, poput osipanja članova, razmirica i sukoba oko njihovih vodstava?
Stanje na sindikalnoj sceni se ne može okarakterizirati krizom, jer ta pojava ima kratki rok trajanja. Sindikalna scena je u procesu sazrijevanja i čini mi se da nikada nije bila bliže spoznajama koje će ju usmjeriti ka konsolidaciji, nego što je to sada. Osipanje članstva treba također promatrati kao logičnu pojavu vezanu uz osipanje radnih mjesta, mijenjanja statusa radnika u procesu rada, te odnosa rada i kapitala. Sukobi vodstva više nisu prisutni; postoje možda prenaglašene liderske ambicije koje djelomično utječu na bržu međusindikalnu konsolidaciju no i one gube na značaju pred sviješću o neminovnosti zajedničkog djelovanja.
Slažete li se s inicijativom gospodina Severa da se održe razgovori s Vladom o novom stand - by aranžmanu s MMF - om?
Čini mi se prilično neuvjerljivim stalno "lajati na karavane koje prolaze", bez objektivnog i realnog sagledavanja mogućnosti utjecaja na procese koji se odvijaju na drugim razinama i sa drugim motivima. Traženje dežurnog krivca zbog stanja u kojem se nalazimo, prilično je potrošena priča, premda još uvijek dobro zvuči. Bilo bi puno razložnije sastati se sa Vladom zbog zanemarivanja elementarnih načela dogovorene suradnje, te rješavanju vitalnih pitanja hrvatskog radništva, kao što su pitanje prava na rad, obrazovanje, zdravlje, zaštitu isl.
Podržavate li ideju ujedinjenja sindikata i bi li ona, u ovom trenutku, bila izvediva?
Naravno da je ideja ujedinjavanja pozitivna i poželjna, te da bi najviše doprinijela kvaliteti sindikalnog rada u odnosu na članstvo, no to je proces a ne odluka trenutka. SSSH će nakon svog Kongresa, konsolidiran te funkcionalno i kadrovski osnažen, biti spreman pokrenuti te procese i sigurna sam da će imati sugovornike u njemu. Potpuno sam sigurna da postoje pozitivna razmišljanja i u nekim drugim središnjicama o potrebi interesnog povezivanja i stvaranja uvjeta za integracijske procese na sindikalnoj sceni.Ovo držim vrlo odgovornim odlukama koje će dugoročno određivati budućnost sindikalnog pokreta i pojedinci nemaju pravo zbog vlastitih ambicija ili interesa, zaustavljati ovaj prirodni proces.
Jeste li zadovoljni s dosadašnjim radom Vlade i kakav je plan Vaih aktivnosti za sljedefih nekoliko mjeseci?
Prvi susret sa premijerom Sanaderom probudio je optimizam u sindikalnim redovima, no na žalost Vlada ne funkcionira samo kroz svog Premijera, već kroz resorna ministarstva i ministre. Pored početnog nesnalaženja, pokazalo se da je rekonstrukcija ministarstava donijela dodatne probleme u funkcioniranju državne uprave, te su procesi usporeni ili pak zaustavljeni. Poseban problem je u gospodarstvu, čiji potpredsjednik Vlade zadužen za to područje figurira na toj dužnosti bez ikakvog uvida u probleme koji su otvoreni, a još manje utjecaja na njihovo rješavanje. Naše aktivnosti u narednim mjesecima odnositi će se na fokusiranje bitnih radničkih pitanja koja utječu na kvalitetu njihovog života. To je prije svega repozicioniranje uloge sindikata u gospodarskom razvoju Hrvatske, zaštita na radu, zaštita prava na zdravlje, zaštita radničkih i sindikalnih prava, pitanja fleksibilnosti i sigurnosti na radu kao nove teme koju treba otvoriti ususret pridruživanju EU, te učenje, učenje i učenje bez kojeg nam nema napretka. Ulaganje u znanje zaposlenih u sindikatima i Savezu, te učenje čitave organizacije i njenog članstva, preduvjet je uspjeha kvalitetnog rada na pitanjima koja sam spomenula. Sindikat znanja kao i društvo znanja su glavne prepreke brutalnom naletu kapitala i negativnim učincima globalizacijskih procesa. Njih se ne može zaustaviti, ali ih se može prilagoditi našim, ljudskim potrebama. Uloga sindikata u tome je nemjerljiva.
Podijelite na Facebooku