Ti, uglavnom mladi, zgodni, i sposobni ljudi, neopterećeni moralom i savješću, nakon što su usvojili kapitalistički način razmišljanja u modernim američkim poslovnim školama ("svi protiv svih i svi sami za sebe!") spremni su povesti izmučenu ekonomiju ove zemlje u bajkovitu Europu prosperiteta za sve.

Prvo što naprave kada dođu na svoje novo radno mjesto: zaključe kako je SVE što se radilo prije njihova dolaska skroz pogrešno, zapravo prvi dan kalendara ovog poduzeća počinje se brojiti s datumom njihova dolaska - prvi dan, prvog mjeseca, prve godine.
Pod njihovim oštrim i uvježbanim dvadesetogodišnjim okom počinju se razotkrivati užasi dugogodišnje radničke dekadencije i samoupravljanja - radnička prava i ljudsko dostojanstvo!

Bez obzira što imate dvadesetogodišnji radni staž, vrijeme vašeg dokazivanja je SADA i OVDJE i ako vas slučajno bole noge i ruke od cjeloživotnog nošenja čaša i tanjura, ili ako ste dobili grbu od čišćenja soba to jednostavno nije problem tih čudesnih obrazovanih supermena jer, ako ste zaboravili, vrijeme je počelo teći tek s njihovim dolaskom!

Ako ste ikada imali dovoljno sreće da porazgovarate s jednim od njih sigurno ste primijetili neobičan jezik kojega upotrebljava ta nova rasa. Tu ima svega: monitoringa, out-sorceinga, imputa, outputa, computinga..., čitav svemir čarobnih riječi čije već puko nabrajanje stvara moćnu vradžbinu koja diže naše poslovne prihode! I nazivi njihovi radnih mjesta znaju zvučati čudno neinformiranim radnicima: generalni koordinator operative, supervizor za ljudske resurse, savjetnik za turističke sektore i slično.

Prvo što će iskusni menadžer naučiti svog novopridošlog kolegu je da NIKADA, ali baš NIKADA ne prizna vlastitu pogrešku bez obzira na neumoljivost argumenata koji govore suprotno. Radnici su ti koji griješe, zar ne? Sofisticirane tehnike koje ova elita pokušava primijeniti na sam proces rada često se neukom radniku mogu činiti nepotrebne pa će se mnogi s podsmjehom zapitati "zašto jednostavno kad može komplicirano?", ali tko smo mi da shvatimo genijalne poteze o kojima ovisi naša budućnost. Znanje koje su stekli dugogodišnjim školovanjem može se svesti na jednostavan recept prema kojemu privlačenje klijenata ili zastupljenost na tržištu ne igraju nikakvu ulogu, tajna leži u tjeranju priprostih radnika da rade što više za što manje novca i da pri tome još budu sretni i nasmijani jer tako je puno nesretnika na birou!

Važno je spomenuti da se menadžeri udružuju u skupine čiji je neprikosnoveni vođa veliki čarobnjak kojega mi, obični smrtnici, poznajemo po tituli predsjednik uprave. To je menadžer nad menadžerima, supermenadžer! Kada ta znamenita ličnost krene u šetnju poduzećem (okružen svojim vjernim psima koji se bore makar za jedan pogled naklonosti), praćen plašljivim pogledima radnika koji se nisu uspjeli skloniti na vrijeme, kako da nam se srce ne napuni jakim osjećajem divljenja i sreće što se jedna takva ličnost odlučila spustiti među obične ljude i promotriti proces rada o kojemu je tako često puta čuo, ali ga još nije vidio u stvarnosti.

Za kraj, naglasio bih još jednu karakterističnu menadžersku osobinu, a to je nevjerojatna moć razmnožavanja! Neka su istraživanja pokazala da u našoj državi na svakog radnika dolaze čak tri i pol menadžera što svakako zaslužuje priznanje!
Iz svega ovoga vidljivo je kako je naša radnička sudbina u pravim rukama i da laži o menadžerima koje neki neodgovorni pojedinci bezobrazno šire u narodu nemaju nikakvog temelja.

• Naslovnica |
• Povratak |
• Vrh stranice