Od kada sam aktivist STUH-a demonstrirali smo na ulicama, sukobljavali se s poslodavcima preko medija, borili se protiv novog, lošijeg Zakona o radu, pregovarali s Hrvatskom udrugom poslodavaca oko tarifnih razreda i normativa rada, i sve to vrijeme vrijedno smo SMANJIVALI broj naših članova, ne uspijevajući zamijeniti mladima one koji su odlazili u mirovinu!
Čovjek bi se zapitao što smo to činili pogrešno? Za koga se mi to borimo, zapravo s kime se mi to borimo? S umornim pedesetogodišnjakom koji postaje višak u svom obnovljenom hotelu, starijom recepcionarkom koja radi samo noćne smjene? A mladi dolaze i guraju ih u stranu tražeći prostor za sebe, nemilosrdni u svojoj želji da ostvare američki san i kupe svoju sreću na tržištu sreće. Kako mislimo odolijevati krupnim igračima kapitala ako svi mladi pređu na njihovu stranu?
Kako da se oslanjamo na idealizam, u svijetu koji idealizam smatra bolešću, a ne dobrom karakternom osobinom?

Svi se mi moramo zamisliti, svi - od člana u podružnici pa sve do samog Predsjedništva Sindikata. Prestati se ponašati kao gledatelji i početi se ponašati kao sudionici koji pokušavaju barem malo poboljšati svijet oko sebe za djecu koja dolaze. Mit o tome da se ništa ne može promijeniti je najveća laž našeg doba, prava je istina da se sve neprekidno mijenja i ako je globalizacija uistinu neizbježna moramo je natjerati da radi u našu korist.
Predsjedništvo STUH-a mora stvoriti što povoljnije uvjete za novo učlanjivanje smanjivanjem sindikalne članarine i rezanjem troškova kako bi omogućilo što jeftiniju uslugu budućim članovima.
Profesionalci, područni i regionalni povjerenici, dužni su detektirati mlade buduće aktiviste u sindikalnim podružnicama, obučiti ih i zaraziti sindikalnim idejom koja mora imati humanistički, a ne samo ekonomski karakter.
Ekonomija je slijepa znanost koja ne vidi niti socijalne, niti ekološke probleme čiji je uzrok, praveći se da su tržište i profit jedine čvrste stvari za koje se možemo uhvatiti u ovom brzomijenjajućem, modernom svijetu! Oslanjajući se samo na pragmatičnu ekonomsku logiku za privlačenje članstva postajemo kapitalistički privjesak, prazna i nehumana organizacija nesretnika koji nisu imali sreću biti među onima čije znanje garantira visoku cijenu rada.

Svaki put na sjednici Predsjedništva STUH-a očekujem paniku zbog stalnog smanjivanja broja članova Sindikata, očekujem kako ćemo najviše razgovarati o novom učlanjivanju, o strategijama, načinima, očekujem razmjenu ideja, a nailazim na samozadovoljstvo, pasivnost i nerazumijevanje.
Mi nismo tamo da bismo klimali glavama i divili se sebi samima. Pogledajmo istini u oči ma kako teška bila. Vidite li kako se sindikalni milje oko nas ruši i nestaje, granske sindikate koji ne uspijevaju kontrolirati vlastite podružnice, čelne ljude sindikata koji su upali u dekadenciju umjesto da otvore prostor mlađima...?
Ne želim da za moga mandata u Predsjedništvu STUH-a postanemo sindikat sa šačicom članova, marginaliziran i zaboravljen, pregažen modernim vremenom kojeg nismo uspjeli shvatiti. Ako ne želimo da sindikalna ideja zajedništva i solidarnosti umre s nama učlanjivanje mora biti naš prioritet, jer naša snaga ne leži samo u pravnicima i ekonomskim stručnjacima nego prvenstveno u običnim članovima i našoj sposobnosti mobilizacije nasuprot krupnom kapitalu koji se oteo kontroli i onih koji u njegovo ime vladaju.

• Naslovnica |
• Povratak |
• Vrh stranice