subota, 19. svibnja 2012.

 

Jutros me brbljavi, bijeli galeb dopratio do posla.
Oblačim kostim boje beskrajnog polja rascvjetale lavande
i lepršavu košulju poput  razigranog žutog leptira u čarobnom plesu.

Namjestila sam svoj lijepi osmijeh…, koje  je boje moj osmijeh?
Moj osmijeh je poruka gostoprimstva, poziv na komunikaciju,
daje sjaj očima te razoružava svakog sugovornika.

Moj osmijeh razvedri ljutite, odmara umorne, liječi tužne,
on je pozdrav, putokaz, osmijeh donosi sreću,
ali, koje je boje moj osmijeh?

Moj osmijeh živi unutar zidova lijepog hotela i prekrasne prirode,
ali moj osmijeh ne dijeli njihov sklad,
u njemu ćeš osjetiti trpkost nezrelog nara, sjetu i zabrinutost.

Moj osmijeh je satkan od ljutnje i nemoći zbog neisplaćenih plaća,
nestaje zbog onih koji zaboravljaju biti pošteni ljudi i pravi poduzetnici,
ranjen je nepravdom moćnika.

Poklanjam moj osmijeh dobrodošlice, ali on nema toplinu ljeta, svježinu ljetne kiše,
moj osmijeh je sav od  ponosa, upornosti i pravednosti,
on ne priznaje nemoć i poraz.

I zato, budite čuvari osmjeha, jer nema bisera bez školjke,
ne možemo bez plime ali možemo bez loših zakona,
ne možemo bez vrijednih ljudi, ali možemo bez loših gospodara.