subota, 19. svibnja 2012.

 

Kako gledate na proteklih pet godina, odnosno na mandatno razdoblje koje je na izmaku? Čime ste zadovoljni, a čime nezadovoljni? Što je možda moglo biti bolje odrađeno, ima li kakvih propusta? Što je predstavljalo najveći problem, a što najveći izazov u vašem radu tijekom proteklih pet godina?
- Proteklih pet godina mandata predstavlja najteže razdoblje u sindikalnom radu od nastanka naše države do danas. Sindikat turizma i usluga Hrvatske nakon kongresa u Zadru 2006. godine u spomenutih pet godina uspio je, bez obzira na turbulentna događanja, sačuvati sindikalno članstvo, infrastrukturu i značaj na sindikalnoj sceni, što je rezultiralo njegovim uvažavanjem od strane poslodavaca, državnih institucija i njihovih dužnosnika. I pored značajnog pada broja zaposlenih u djelatnosti, zadržan je broj sindikalnih članova na razini 2006. godine, a članovi su najveća vrijednost našeg sindikata. To je  činjenica koja me, kao čelnog čovjeka STUH-a, ispunjava neizmjernim zadovoljstvom.
Tijekom 2006. i 2007. godine globalni indikator gospodarskih kretanja u Hrvatskoj ukazivao je na nastavak povoljnog kretanja iz prethodnih godina. Stopa BDP-a u 2006. godini iznosila je 4,5 posto, a u 2007. godini 5,6 posto.
Krajem 2008. te u 2009. godini ekonomska kriza i recesija rezultirale su znatnim smanjenjem gospodarske djelatnosti. Dolazi do smanjenja izvoza, ali i uvoza, te smanjenja salda vanjsko trgovačke razmjene.
Stopa nezaposlenosti koja je 2006. godine iznosila 16,6 posto u 2007. i 2008. godini se postupno smanjuje, da bi se u 2009. godini povećala na 15 posto.
U razdoblju 2006. - 2009. strani dug Hrvatske se kontinuirano povećavao da bi krajem 2009. godine iznosio 43 milijarde eura, dok se direktne strane investicije u odnosu na 2008. godinu smanjuju za dvije trećine.
Ekonomska kriza i recesija posebno pogađa djelatnosti iz područja tercijarnog sektora. Smanjenje dohotka u turistički emitivnim zemljama utječe na smanjenje obujma turističke potražnje te u konačnici i na pad turističke potrošnje u turističkim destinacijama. U 2009. godini dolazi do pada turističkih noćenja za 1,2 posto i dolazaka za 1,8 posto. Za razliku od 2008. godine kada je ostvareno 7,4 milijarde eura prihoda od turizma, 2009. godina donosi milijardu eura manje. U godinu dana, tijekom 2009., Hrvatska je izgubila 48.000 radnih mjesta. I 2010 donosi pad noćenja i prihoda uzrokovan drukčijim rasporedom blagdana, ali i utjecajem globalne ekonomske krize čije se posljedice očituju u smanjenoj turističkoj potražnji na svim emitivnim tržištima.
U turizmu i sektoru pružanja usluga smještaja, broj radnika smanjuje se za 10 posto, a plaće u gotovo svim društvima tijekom 2009., 2010., ali i u 2011. godini, putem Sporazuma zamrzavaju se na zatečenoj razini 2008. godine. Doduše, broj radnika smanjen je odlaskom u mirovinu i prihvaćanjem dogovornih otpremnina, a Sporazumi su, uz pristanak radnika, sklapani kako bi se spriječili stvarni tehnološki viškovi kojima su prijetili poslodavci. Dio poslodavaca stvarno je bio uzdrman recesijom, ali određeni broj je iskoristio ekonomsku krizu za pokriće dugogodišnjeg lošeg rukovođenja tvrtkom. STUH je zbog svega navedenog morao odstupiti od provedbe dijela zadataka iz usvojenog programa rada na prošlom kongresu.
Zbog toga sam i nezadovoljan i žalostan.
Čovjek sam koji je uvijek tvrdio da tko radi taj i griješi. Svi mi zaposleni u STUH-u, sindikalni povjerenici volonteri, predsjednici radničkih vijeća, predstavnici radnika u nadzornim odborima, povjerenici zaštite na radu, nismo savršena računala, već samo obični ljudi koji u mandatima dobijemo podršku članstva i nastojimo zadane zadatke obaviti što kvalitetnije i uspješnije. Bitno je da počinjene greške ne rezultiraju gubitkom radnog mjesta, plaće ili značajnijih prava radnika. Budući da smo demokratska sindikalna udruga, očekujem da jedni drugima ukažemo na greške, odnosno da,  u momentu kada osjetimo da nemamo snage, znanja ili volje za odrađivanje ovog zahtjevnog posla, ne čekajući izborne skupštine i kongrese, odstupimo i prepustimo mjesto nekom drugom. Osobno sam, nakon mnogobrojnih sastanaka, skupova i pregovora, analizirajući odrađeno, imao osjećaj da je u pojedinim trenucima trebalo nastupiti čvršće ili drugačije, da je zaključak trebalo drugačije oblikovati…. Međutim onda shvatim kako su sva ta događanja kao utakmice u kojima si igrač koji nastoji dati sve od sebe, ali krajnji rezultat često ne ovisi samo o tebi. Činjenica je da nakon dužeg razdoblja uvjeriš sam sebe kako su sva ta događanja učinkoviti treninzi koji ti donose iskustvo i uvjerenje da ćeš svaku od slijedećih utakmica odigrati bolje. Ali igru mora pratiti podrška navijača, a u sindikalnoj utakmici često nedostaju ti navijači, nedostaje podrška članova. To je razlog zbog kojega nismo uvijek bili do kraja učinkoviti, ali to je i mogući propust u radu s članstvom kojemu moramo pojasniti da sindikat nije pojedinac i da naša snaga leži u krilatici :" Zajedno smo jači." 
Dugogodišnji sam sindikalni aktivist koji je svoju prvu profesionalnu funkciju obnašao u SSSH i koji tu središnjicu smatra najvećom i nezamjenljivom vrijednošću na turbulentnoj hrvatskoj sindikalnoj sceni. Započeo sam mandat predsjednika našeg sindikata čvrsto podržavajući daljnji ostanak STUH-a u SSSH i zbog toga su mi problemi koji su prijetili urušavanjem naše središnjice predstavljali najveći i najteže rješiv problem u ovom mandatnom razdoblju. Zajedno s kolegicama i kolegama koji su bili na čelu sindikata udruženih u Savez tražio sam izlaz iz teške situacije u kojoj smo se zatekli, naši potezi i donesene odluke u tijeku rekonstrukcije središnjice ponekad nisu bili shvaćeni ni prihvaćeni od naših članova, ali krajnji rezultat je bio pozitivan i danas sam ponosan što su ta nastojanja rezultirala iznalaženjem, doduše bolnog i stresnog, ali nažalost jedinog mogućeg načina da sačuvamo Savez samostalnih sindikata Hrvatske. Jačanje Saveza i buđenje svijesti i savjesti kod čelnika ostalih središnjica i sindikata o tome kako razjedinjenost nanosi štetu sindikalnom pokretu u cjelini, veliki je izazov svakome od nas koji je, osim na papiru, sindikalac i u duši i srcu.

Kakva je uloga i pozicija STUH-a kao sastavnog dijela SSSH? Kako vidite taj odnos u budućnosti?

- Uvjeren sam da se kod sindikalaca koji su bili u mogućnost sudjelovati u radu konferencije koju je SSSH u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert organizirao u hotelu Westin u Zagrebu na temu "Hrvatska u EU: što radnici dobivaju a što gube?", javio ponos pobuđen činjenicom da tako stručnu, sadržajnu, profesionalno odrađenu konferenciju u hrvatskoj može organizirati i odraditi samo Savez.
Nakon ovih izjava zasigurno ne moram pojašnjavati zbog čega sam prihvatio kandidaturu i zbog čega nakon izbora s ponosom i zadovoljstvom obnašam volontersku funkciju dopredsjednika SSSH za sektor usluga. Prihvatio sam i kandidaturu za predsjednika STUH-a u slijedećem mandatu i bez obzira tko će biti novoizabrani predsjednik, siguran sam da će naši članovi podržavati opstanak STUH-a u Savezu dajući svoj doprinos u njegovom daljnjem snaženju i konsolidiranju. Iako u središnjici nismo tzv. "veliki sindikat", stvoren je visoki prag međusobnog uvažavanja od strane svih udruženih sindikata, nastojimo sudjelovati u izradi kvalitetnih prijedloga i njihovoj realizaciji. Vjerujem da će se Savez u budućnosti, pod uvjetom da Zakon o reprezentativnosti bude donesen, te da sindikalna imovina bude pravično podijeljena, profilirati kao integracijski faktor hrvatskom radništvu prijeko  potrebne, brojčano jake, financijski stabilne i kadrovski osnažene središnjice koja će, kao i do sada, biti respektabilan partner poslodavcima i vladi.

Što su, po vašem mišljenju, prioriteti novog rukovodstva STUH-a u budućem mandatnom razdoblju? Što je potrebno promijeniti, a što zadržati jer se pokazalo dobrim i korisnim? Kako gledate na budućnost sindikalnog pokreta općenito, a kako STUH-a? Kako planirate ojačati organizaciju - brojčano, logistički, ali i njezinu poziciju u društvu?

- Jedan od bitnih prioriteta novog rukovodstva već sam naveo, a vezan je uz središnjicu. Sindikati koji djeluju izvan središnjice sami sebi su svrha, pokriće za samodokazivanje ega, a ponekad, sukladno događanjima koja su iza nas, i sredstvo za ostvarivanje nekih drugih potreba njihovih čelnika.
Našem sindikatu, odnosno budućem rukovodstvu, predstoji nastavak borbe za veće plaće, sigurnost radnih mjesta, primjenu ugovora o radu za stalne sezonske poslove uz smanjenje broja ugovora o radu na određeno  vrijeme, implementaciju standarda rada u kolektivne ugovore na nivou društava (uz nastojanje da obveza donošenja standarda rada bude regulirana na nacionalnoj razini), sklapanje kolektivnih ugovora u društvima koja ih nemaju, nastavak kolektivnih pregovora sa Udrugom ugostiteljstva i turizma na nacionalnoj razini, sprječavanje poslodavaca u sklapanju nezakonitih posebnih ugovora o radu s radnicima, zaštita digniteta struke, ali i dostojanstva radnika koji su sve češće suočeni s neprihvatljivim načinom komuniciranja od strane poslodavaca, te metodama pritiska koji često graniče s mobbingom, nastojanje da se uz KU ugostiteljstva i KU putničkih agencija sklopi i KU nautičkog turizama, traženje načina i rješenja za sindikalno organiziranje zaposlenih u djelatnosti kod malih poslodavaca, kontinuirano educiranje članova sindikata, davanje potpore organizaciji mladih i ulaganje u njihovu edukaciju, participiranje u izradi prijedloga i davanja primjedbi u kolektivnom pregovaranju o Općem KU, sudjelovanje u izradi prijedloga i davanju primjedbi kod daljnjih donošenja izmjena i dopuna ZOR-a i ostalih zakona, ustrajnost na iznalaženju sustavnih rješenja za onemogućavanje poslodavaca u neisplati plaća i neuplaćivanju poreza i doprinosa, jačanje svijesti radnika o značaju i potrebi pripadnosti sindikatu ….
Iz navedenog je jasno da je u radu i aktivnostima sindikata malo toga podložno promjenama. Treba zadržati djelokrug djelovanja, a zadatke izvršavati odgovorno i na zadovoljstvo članstva. Često će se, kao i do sada, ukazati potreba da zbog interesa članstva sindikat djeluje i u domeni koja po prirodi stvari ne pripada u djelokrug njegova rada, ali i u sindikalnom radu je potrebno ne držati se u strogo zacrtanim okvirima, već biti fleksibilna i učinkovita organizacija koja će djelovati i preventivno, a ne samo u situacijama kada treba gasiti već razbuktali požar.
Činjenica je da nismo realizirali kongresnu odluku o integraciji našeg sindikata sa Sindikatom PPDIV-a i Sindikatom trgovine Hrvatske. Kod nas je postojala istinska volja i namjera da na taj način postanemo respektabilnija i snažnija interesna udruga radnika srodnih djelatnosti, ali nažalost događanja u Savezu rezultirala su izlaskom PPDIV-a iz središnjice. Nepredvidiva spomenuta događanja, gospodarska kretanja, kriza i neprofilirana hrvatska sindikalna scena, odgodili su zacrtane integracije za neka druga i bolja vremena. Međutim STUH će uvijek biti sindikat spreman na udruživanje, u prvom redu sindikalnih središnjica, a onda i srodnih sindikata koji na taj način postaju snažniji i učinkovitiji, ne gubeći svoj identitet.
Nismo uspjeli ni sindikalnu članarinu dovesti na zacrtanu visinu od 1 posto bruto plaće člana. Napravljen je prvi korak u smanjenju sa 1,5 na 1,25 posto, ali turbulentna događanja koja su se manifestirala kroz smanjenje broja stalno zaposlenih, zamrzavanje plaća, neisplate plaća i neuplatu članarine, stečajeve i povećane potrebe članova za financijskom pomoći, nesporno je opravdani razlog odluci Predsjedništva STUH-a da do daljnjeg članarinu zadržimo na 1,25 posto bruto plaće. Već sam spomenuo da smo zadržali postojeću infrastrukturu, ali broj sindikalnih regija, ureda, zaposlenih te teritorijalnu pokrivenost pojedinim uredom, moramo stalno prilagođavati potrebama članstva i financijskim mogućnostima Sindikata. Nesporno je da smo u mandatu koji je pri kraju, smanjili sve troškove na koje se moglo utjecati na način da ne smanjujemo sindikalnu ponudu prema članstvu. U ovom mjesecu sve naše sindikalne regije (slijedom odluke Predsjedništva) više neće imati policu putem koje je bilo ugovoreno  kolektivno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja članstva STUH-a s Eurohercom. Naime, ocjena je većine sindikalnih podružnica da je potrebe članstva za nepovratnim pomoćima povoljnije rješavati putem komisija za dodjelu pomoći po regijama, s tim da je sukladno takvom opredjeljenju  mijenjan i Pravilnik o financiranju i materijalno financijskom poslovanju. Kreditiranje članstva koje se nakon gašenja Sindikalno štedne zadruge realiziralo ugovorom s Kreditnom bankom Zagreb, prekinuto je zbog nezadovoljstva članstva raskidom ugovora s bankom, ali od mjeseca srpnja ove godine realizirali smo mogućnost pozajmica članovima. Dana je mogućnost ugovaranja povoljnosti na nivou regija za kupnju robe ili određene usluge članstvu, a što je po pojedinim regijama i realizirano. Međutim, pri tome ni profesionalci, ni volonteri, te u prvom redu članovi sindikata ne smiju nikada zaboraviti što je naša osnovna uloga, a navedena ponuda dodatno je pogodovanje članstvu i ne bi smjela biti isključivim razlogom nečijeg učlanjivanja u naš sindikat. 
Vrijeme je da se osvrnemo na rezultate ovogodišnje turističke sezone. Ova godina se proglašava rekordnom, Hrvatska bilježi rast od oko milijun posjeta više, što je u europskim okvirima stavlja odmah iza Turske - jedine europske zemlje koja se može pohvaliti brojkama uspješnijim od Hrvatske.
Po riječima ministra turizma, gospodina Bajsa, paket mjera koje je Ministarstvo turizma provelo i još uvijek provodi, a uključuje suradnju i oslanjanje na turističke agencije, hotelijere, aviokompanije te turoperatore, rezultirao je porastom brojki u određenim segmentima od 30 do 40 posto. Uz to, Hrvatska je danas jedina zemlja u Europi koja ima porast dolazaka gostiju preko turističkih agencija. Takav porast prvenstveno dolazi do izražaja u predsezoni i posezoni. Ministar napominje kako 11 milijuna gostiju u Hrvatskoj nije cjelokupna brojka, odnosno broj gostiju se povećava ukoliko se u obzir uzmu osobe u vlastitim objektima kojih je oko milijun, tu su i milijun i dvjesto tisuća turista na kruzerima te milijun turista na jahtama, što znači da Hrvatsku godišnje posjeti gotovo 14.2 milijuna ljudi. Takve brojke nas na svjetskoj razini svrstavaju na 23. mjesto, a po visini prihoda koji su ove godine iznosili 7 milijardi eura između 25.-28. mjesta.
Razmatrajući infrastrukturu s kojom Hrvatska raspolaže vidljiv je značajan skok s 400 hotela iz 2000. godine, na današnjih 600 hotela. U posljednje četiri godine uloženo je 3 milijarde eura samo od strane hotelijera, što je rezultiralo time da je 30posto hotela u kategorijama 4 i 5 zvjezdica.
Gledajući u budućnost ministar je napomenuo kako Hrvatska nastoji promijeniti imidž od zemlje sunca i mora u destinaciju visokog životnog stila. Tu izazov predstavljaju povećanje broja investicija, povlačenje sredstava iz europskih fondova i rješavanje zakona o turističkom zemljištu.
Ne osporavajući izrečeno, u svojim javnim istupima uvijek ističem da su rezultati ove sezone, uz navedeno, uvjetovani i krizom u Africi (Tunis), Grčkoj, a nesporno i bogomdanim lijepim vremenom i po dužini trajanja rijetko doživljenim babljim ljetom. Nažalost, nitko ne može garantirati da će se takvi uvjeti ponoviti i u sezoni 2012., a ono što je najvažnije, davno detektirani problemi hrvatskog turizma (strategija razvoja hrvatskog turizma, sezonalnost, nekonkurentnost - PDV, fiskalna i parafiskalna davanja, niska neto plaća i visoka bruto plaća zaposlenih, veliki broj ležaja van funkcije, problematična i uz postojeće modele neprovediva privatizacija neprivatiziranih hotela, angažiranje nekvalificirane radne snage, siva ekonomija…..) i dalje ostaju neriješeni.
Pred nama je nova poslovna godina za koju svi ekonomski analitičari zaključuju: "Nema optimizma za gospodarska kretanja ni u 2012. godini." Ne treba biti analitičar da bi uz činjenicu o visokoj nezaposlenosti, stanju u gospodarstvu i nespornu nužnost strukturnih reformi, svi mi bili svjesni da je pred nama vrijeme odricanja. Nažalost, jedini izlaz je u aktiviranju svih hrvatskih potencijala, ponajprije motiviranjem ljudi koji moraju izaći iz apatije i beznađa te početi vjerovati da svi zajedno možemo izgraditi zemlju jednakosti, mogućnosti i blagostanja za sve. Građanima hrvatske nedostaje građanska hrabrost.
Uvjeren sam da će radnici shvatiti da u vremenu u kojemu živimo, uz spoznaju da Hrvatska postaje članicom EU, sindikatu nema alternative. Budućnost sindikata je upravo u jedinstvu zaposlenih, vraćanju povjerenja u sindikat, jačanju pregovaračkih pozicija u dijalogu sa socijalnim partnerima, jer se jedino na taj način možemo izboriti za svoja prava. Stalno tražimo uzore na Zapadu, i divimo se njihovom jedinstvu kada je u pitanju sindikat - u roku od 24 sata u stanju su u potpunosti paralizirati moćnu Francusku, Italiju, Njemačku, Grčku...
I budućnost STUH-a je u animiranju svih zaposlenih u djelatnosti, sindikalnoj edukaciji, buđenju sindikalne svijesti u smislu da su sindikati jaki onoliko koliko im je članstvo jako i da samo svi zajedno možemo voditi borbu sa surovim svijetom kapitala. Uključeni smo u europske sindikalne asocijacije iz čijih redova su nam spremni pružiti pomoć, ali i zajedno s nama  stati u jedinstvenu liniju obrane radničkih interesa. Gledajući starosnu strukturu sindikalnih aktivista, ali i članstva u našem sindikatu, moramo dati sve od sebe da u sindikalni rad i aktivnosti uključimo mlade, zajedno s njima moramo voditi borbu za unapređivanje položaja mladih na tržištu rada, uvažavati njihove probleme i gdje god smo u mogućnosti, rješavati ih, shvatiti da jedino školovani i educirani mladi kadar može i nama osigurati mirniju i sigurniju starost i u tu svrhu podržavati izdvajanje proračunskih sredstava za obrazovanje, ali i izdvajati sindikalna sredstva za njihovu sindikalnu edukaciju.
Koliko god ta izreka nekima djeluje upitno, svi moramo shvatiti i prihvatiti da
NA MLADIMA SVIJET OSTAJE. A ja bih dodao:  " I SINDIKAT" !!!