subota, 19. svibnja 2012.

 

U podnožju veličanstvenih Alpa smjestila se pitoma i bogata regija Piemonte u kojoj je koncentrirano čak 50 posto talijanske industrije. U njoj dominira grad Torino, dragulj s bogatim kulturnim nasljeđem, ali i ekonomskim prestižem i moći, baš zahvaljujući koncentraciji različitih grana industrije. Grad je izgrađen na obalama rijeke Po, a mnogi ljupki mostovi prepuni cvijeća osim što povezuju dijelove grada, daju mu i osobitost i romantičnost. Uz šetnicu rijeke nalazi se Međunarodni obrazovni centar Međunarodne organizacije rada, u kojemu su bila organizirana naša predavanja.

Provesti tjedan dana u ovom međunarodnom centru doista je osobito i divno iskustvo.
Kao da ste ušetali u "svijet u malom". Ondje su uz vas ljudi iz mnogih krajeva svijeta, različitih kultura i vjera. Ono što nam je svima zajedničko je to da smo u organizaciji MOR-a došli na edukacije, svatko iz svoga djelokruga interesa.
Naš trening program bio je Politička dimenzija sindikata, a organiziran je za sindikate članice ICEM i IUF iz Hrvatske i Srbije.

Jedna od vrlo važnih zadaća je razviti snažne, sposobne sindikate koji će se znati i moći nositi sa svim izazovima globalizacije, od kojih je jedan jačanje multinacionalnih kompanija, pa tako i njihova prisutnost u Hrvatskoj.
To je jedan od razloga zbog kojih je nužno učestalo educirati sindikate i upoznati ih s MOR-om i međunarodnim radnim standardima koji su izvor zaštite za radnike.
Upoznati smo sa 188 konvencija i 199 preporuka, kao i sa smjernicama Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (TAUC - OECD) za multinacionalna poduzeća.
Cilj predavanja i radionice o toj temi bio je kako implementirati i koristiti taj novi instrument.

Također je od velike važnosti bilo upoznati organizaciju i način rada njemačkih i talijanskih sindikata.
Kod talijanskih sindikata impresionira mogućnost organiziranja masovnih okupljanja (mobilizacija) stanovništva kada je riječ o pitanju od šireg društvenog značaja (mirovinska reforma i sl.), korištenje skupova radnika i podrška svih zaposlenih pri kolektivnom pregovaranju, bez obzira na to jesu li članovi sindikata.
Osobno mi je interesantno njemačko iskustvo, njihovo preferiranje zakona za zaštitu radnika, njihov utjecaj na političke teme, primjena tog političkog utjecaja sindikata i slično. Na njemačkom se modelu sagledavaju prednosti osnivanja radničkih vijeća (poslodavac je dužan platiti edukacije članova RV, više je zaštićenih članova sindikata, RV je instrument sindikata za borbu za socijalna pitanja) i dr.

Iz dragocjene razmjene iskustava i kvalitetnih predavanja, nameću se pitanja:
Kako staviti članstvo u pogon i doprijeti do njegove "snage", te kako ostvariti bolju komunikaciju?
Edukacija je prioritet i nužnost, potrebno je više profesionalaca, jer teže je s volonterima izgrađivati moderni snažni sindikat.

Nedvojbeno je da vrhunska organizacija, ugledni predavači i naš maksimalno angažirani rad tijekom cijelog treninga rezultiraju novim znanjima. A kada se pri tome još obrađuju teme o zaštiti radnika i njegovih prava, tada vas ovakvo iskustvo nadahne i oplemeni, ali i ispuni snagom za borbu s novim izazovima.