subota, 19. svibnja 2012.

 

Brussels, 1. listopada 2009. godine

PISMO GLAVNOG TAJNIKA EUROPSKE KONFEDERACIJE SINDIKATA, JOHNA MONKSA, PREMIJERKI JADRANKI KOSOR

Poštovana predsjednice Vlade Republike Hrvatske,


Europska konfederacija sindikata u proteklih godinu dana s posebnom pozornošću prati proces izmjene Zakona o radu u Republici Hrvatskoj. Sa zadovoljstvom možemo konstatirati kako je, u odnosu na tekst Zakona iz srpnja prošle godine, u najnovijem nacrtu Zakona iz rujna ove godine Vlada Republike Hrvatske učinila značajne pomake u smjeru zaštite prava radnika u Republici Hrvatskoj.
Međutim, ETUC je istodobno vrlo zabrinut najavama Vlade RH da novim Zakonom o radu dodatno liberalizira i fleksibilizira organizaciju radnog vremena u Republici Hrvatskoj. Posebice nas zabrinjava činjenica da je Vlada Republike Hrvatske, unatoč protivljenju sindikalnih središnjica, ustrajna u namjeri uvođenja mogućnosti rada duljeg od 48 sati, tj. instituta opt-outa. Zakonsko uređenje opt-outa dovodi Republiku Hrvatsku u rijetki krug zemalja koje će zakonom uvesti takvu mogućnost, čime bi se Republika Hrvatska za korak odmaknula sa svojega puta uspostave socijalne Europe, te ciljeva utvrđenih Osnivačkim ugovorima u području socijalne politike, odnosno unapređenja radnih i životnih uvjeta radnika i građana EU-a.
Direktiva o radnom vremenu, s kojom se trenutno usklađuje i hrvatsko radno zakonodavstvo, ključna je sastavnica socijalne Europe, kojoj teži i Republika Hrvatska. Ujedno želim naglasiti da Europska socijalna povelja i Povelja o temeljnim pravima jamče svim radnicima zaštitu njihova zdravlja i sigurnosti ograničavanjem njihovih sati rada i određivanjem najkraćeg trajanja odmora. Ostvarenje tih prava radnika ugroženo je primjenom instituta opt-outa, koji je protivan je ciljevima Direktive i Povelje o temeljnim pravima. Pitanje radnog vremena nije samo pitanje hrvatskih radnika, već pitanje svih nas. Moderne politike uređenja radnog vremena moraju omogućiti i radnicima i poslodavcima, jasan i održiv okvir pravila kojima će se osigurati kako fleksibilnost u organizaciji radnog vremena (u korist poslodavaca), tako i zaštita zdravlja i sigurnosti radnika (u korist radnika). Ovaj balans koristi i za poslodavce i za radnike temeljni je smisao pojma fleksigurnost koji je drugo ime za korist društva u cjelini! Europska konfederacija sindikata duboko je uvjerena da deregulacija i ukidanje socijalnih dostignuća nisu primjeren odgovor na probleme s kojima se suočava sve veći broj grana na tržištu rada. Stoga Europska konfederacija sindikata apelira na Vladu Republike Hrvatske, da način reguliranja organizacije radnog vremena Zakonom uredi uz postizanje što većeg stupnja konsenzusa socijalnih partnera, odnosno da se iznimke u pogledu reguliranja organizacije radnog vremena prepuste socijalnim partnerima, kako radnici  bez zaštite sindikata ne bi postali "laka meta"!
Jednako tako zabrinuti smo zbog izrazito visoke stope broja ugovora o radu na određeno vrijeme, o kojem nas je izvijestila naša članica, Savez samostalnih sindikata Hrvatske. Udio od gotovo 90 posto radnika zaposlenih po ugovorima na određeno vrijeme među novozaposlenima govori o masovnom nepoštivanju temeljenog načela na kojem počiva Direktiva 1999./70/EZ o radu na određeno vrijeme, odnosno da rad na određeno treba biti iznimka u oblicima zapošljavanja, a nikako pravilo. Zaključujući Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme, koji je postao dijelom Direktive 1999./70/EZ o radu na određeno vrijeme, želja socijalnih partnera na europskoj razini bila je poboljšati kvalitetu rada na određeno vrijeme osiguravajući primjenu načela jednakog postupanja prema radnicima na određeno vrijeme u usporedbi s radnicima na neodređeno vrijeme, te sprečavanje zlouporabe u zaključivanju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Visoki postotak rada na određeno vrijeme u RH, dovodi u pitanje ostvarenje cilja i svrhe Direktive, te umanjuje kvalitetu rada radnika zaposlenih na određeno vrijeme, kroz smanjenje njihove radne sigurnosti. Stoga apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da prilikom izrade novog Zakona o radu, posebnu pozornost posveti reguliranju instituta na određeno vrijeme, kako bi na taj način pozitivno utjecala na nezadovoljavajuće trendove na tržištu rada.
Oba ova instituta i njihove posljedice posebice treba sagledavati  i  vrednovati imajući u vidu okruženje za njihovu implementaciju u RH, na kojima prema Izvješću Europske komisije o napretku 2008. godine Republika Hrvatska treba uložiti dodatne napore, poput nedostatnoga kapaciteta inspekcije rada, nepostojanja radnih sudova, višegodišnjega trajanja radnih sporova na redovnim sudovima čime pravda za radnika, nakon toliko godina, gubi svaki smisao.
Poštovana predsjednice Vlade RH,

Na kraju, koristim priliku još jedanput naglasiti da Europska konfederacija sindikata pruža Vama osobno i Vladi Republike Hrvatske svesrdnu potporu u nastojanjima da Republika Hrvatska ubrzo postane 28. članicom Europske Unije te nas nedavna deblokada pristupnih pregovora susjedne Slovenije  posebno veseli.

Europska konfederacija sindikata želi vam puno uspjeha u postizanju toga cilja.

S poštovanjem,
John Monks,
glavni tajnik