U sklopu Integriranog projekta europskih organizacija socijalnih partnera "Koje su potrebe socijalnih partnera?", kojega pod financijskim pokroviteljstvom Europske komisije zajednički provode Europska konfederacija sindikata, Businesseurope (Europska udruga poslodavaca), UEAPME (Europska udruga obrtnika, malih i srednjih poduzeća) i CEEP (Europski centar poduzetništva s javnim učešćem i poduzetništva od općeg gospodarskog interesa) u zagrebačkom hotelu "Dubrovnik" održana je dvodnevna radionica pod nazivom "Koje su potrebe socijalnih partnera?" na kojoj su sudjelovali predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i pojedinih sindikata udruženih u Savez.
Osim što im je prezentiran socijalni dijalog i njegovi mehanizmi
na razini Europske Unije, polaznici su oba dana bili podijeljeni u
tri grupe koje su se bavile istim pitanjima.
Jednu su grupu činili predstavnici poslodavaca, drugu grupu
predstavnici sindikata, a treća je grupa bila zajednička -
sastavljena od predstavnika jedne i druge organizacije.
Prvo pitanje na koje su sve tri grupe pokušale dati odgovor bilo
je "Što nam je potrebno za stvaranje uspješnih organizacija
partnera u socijalnom dijalogu na nacionalnoj razini koje su u
mogućnosti djelotvorno doprinijeti europskom socijalnom
dijalogu?".
Sve tri grupe imale su slična stajališta koja su se uglavnom
ticala korištenja fondova EU-a kako bi se vlastite organizacije
ojačale kroz edukaciju (vertikalnu i horizontalnu), učenje stranih
jezika, informatičko opismenjavanje, korištenje usluga eksperata i
slično. Sindikalna boljka jest redefiniranje Zakona o
reprezentativnosti te nastojanja da se taj problem riješi što je
moguće prije i kvalitetnije.
Rad u grupi drugoga dana odnosio se na zaključke donesene
tijekom rada prethodnoga dana, temeljem kojih su se trebala
odrediti pitanja na kojima je potrebno raditi kako bi naše
organizacije bile što djelotvornije u socijalnom dijalogu na
europskoj razini i specifične radnje koje je s tim u vezi potrebno
poduzeti. Što je to što možemo odraditi sami, što dvije
organizacije mogu odraditi zajednički, a za što nam je potrebna
pomoć izvana? Obje su se strane složile kako je vrlo problematično
postojanje zakona i institucija, ali ne i procedure koje je
potrebno definirati. Npr. kod očitovanja socijalnih partnera o
određenom zakonu nužno je utvrditi rokove i razine njihova
uključivanja jer se gotovo redovno događa kako se očitovanje
zatraži gotovo isti dan kada je za to krajnji rok. Bilo bi dobro s
predstavnicima HUP-a formirati male radne skupine koje bi
zajednički radile na nekoliko gorućih pitanja oko kojih se
poslodavci i sindikati mogu složiti, uz pomoć vanjskog moderatora.
S izgrađenim i razrađenim zajedničkim stavom te bi dvije
organizacije mogle čvršće i bolje stati pred vladu u svojim
zahtjevima i traženjima.
Vrlo je važno posvetiti dovoljnu pažnju osvješćivanju članova i
jedne i druge organizacije o ulasku Hrvatske u EU.
Podijelite na Facebooku